rekoh idem koliko mi se ide, neću ništa na silu.
vrtuckao se tu po kvartovima, obišao lokalne mačke i mačiće, i na kraju dodao 300-tinak metara da bih dopunio onaj krnji kilometar od juče.
jedino što nisam u istim patikama ali toliki paćenik već nisam.
u protivnom bih sa ozbiljnim OCD morao da odem 300m u onim prvim patikama pa 700 u ovim drugim eh mora da je zanimljiv život onima što uvek sve zaokružuju.
meni ništa slađe nego kad mi trčanje izađe 9.91 ili vožnja 88km.
probao da trčim u tankom donjem delu i relativno tankom duksu na +6
ono što mi se sviđa u svom ovom nesviđanju dolaska zime, to je što ide postepeno pa mogu lepo da se prilagođavam odećom.
nakon +9 lepo znaš kako ti je bilo i onda lagano odlučiš šta ćeš menjati na +6, ako išta.
ja na primer nisam menjao ništa i primetio sam jednu malu poteškoćicu a to je da sam nakon trčanja niz vetar kada sam okrenuo u suprotnom pravcu primetio da mi je onako podosta hladan stomak.
da je bila neka Dužina gde bih morao da trčim pola sata tako sa pothlađenim stomakom, ili bih morao da pokušam da ubrzam pa da vidim da li će mi delovati toplije, ili da trpim i čekam šta će da bude.
sutra su najavili dodatno zahlađenje, moraće da uleti i neki sloj između.
Nema komentara:
Objavi komentar