prošle godine sam se još držao dok je trajao mart a onda sam u aprilu kljoknuo i popustio, te pretrčao dosta manje od onoga što sam zacrtao.
verovatno sam se bio uželeo bicikle, ko će sad čitati blogove od prošlog proleća i odgonetati rebuse.
jutros imam minus sedam kilometara, a evo i kako.
plan je bio da odem biciklom do jednog groblja na periferiji i proverim da li definitivno nema jedne mlade kujice koju smo jesenas i zimus hranili, i da odatle odem na trčanje po nekim drugim cestama, i vratim se biciklom kući tih 5km
no +8 na papiru tojest termometru je u prirodi bilo puno manje, kada mi se otvorio pogled u daljinu skontao sam da je sve u nekoj izmaglici, kao u onim filmovima strave kada će te neka nevidljiva sila progutati iza prvog ćoška.
no +8 na papiru tojest termometru je u prirodi bilo puno manje, kada mi se otvorio pogled u daljinu skontao sam da je sve u nekoj izmaglici, kao u onim filmovima strave kada će te neka nevidljiva sila progutati iza prvog ćoška.
da sve ne ostane kao na filmu, hladnoća me je zaista i progutala i evo nakon sat vremena spremam se za posao jedva dovoljno zagrejan tojest otkravljen, sa upisanih 5km na bicikli (okrenuo ranije i pobegao nazad) i 0km trčanja.
a obzirom da je taj kružić koji sam planirao mogao imati nekih 6-7-8km, zato kažem da sam jutros imao učinak od minus sedam.
zanimljivo.
mart je još uvek na nuli, onih 120 na bicikli se ne računaju.