28 veljače 2017

15/21 Lov na Prijatelje

PROLEĆNA AKCIJA

https://www.facebook.com/azjec

koga god može zanimati ovakav profil (jer nemam boljeg) neka se odluči još danas/sutra, dok ovo tuce objava stoji kao javno... pa ću ubuduće sve što tamo stavim deliti sa "prijateljima" i nikim više.

za sad imam samo jednog Prijatelja, e to se zove eklektizam :-P
treba biti lud pa se deklarisati kao moj prijatelj, ne sme to svako, heh heh :-D

(ideja je bila da tu okupim ovih nekoliko ljudi sa bloga, da možemo i van javnosti da podelimo neko mišljenje, kao u nekom ćošku pivnice dok u pozadini neka crnkinja, sa veliki guz, peva bluz. no ako nema zainteresovanih, nema problema)

danas je utorak, u utorak sam bio na kontroli, u utorak sledeći ću ići na novu kontrolu, danas sam napunio 14 dana ove robije i ušao u 15-ti kilometar.

prođeš na polumaratonu 14, pa računaš koliko je još 50% od toga
sat, plus pola sata, prosto ko pasulj.
nakon 15km imaš samo još 6, to se lako izračuna.
posle 16km imaš još petaka, svaki novi prolazak donosi skroz nove načine računanja.
mislim ONOME KOME JE do računanja. oni što skaču u vis nemaju tu čast.

ŠTO SE TIČE KLAVIRKULE,
juče sam se ozbiljno demoralisao jer mi se učinilo da previše "žvaće", koliko god ja bio esesovski rigorozan u nošenju utega i zatezanju istih. kao da se u jednom trenu grudni deo popeo preko onog ramenog, pa sam onda nešto uradio rukom pa se to KLAKKK vratilo na mesto.

jbg ako između dva dela kosti još uvek ima par centimetara lufta, to ne zvuči baš kao da "samo što nije zaraslo". ne veseli me mogućnost da ostanem ovako umotan i nepokretan još mesec dana, užaaassssssss

PS
evo kako izgleda kad nakon dve i po godine odvikavanja krenem da pišem poruke preko fejsa i otkrijem neke nove smajlije


27 veljače 2017

14/21 Osećaj napora i pravi Ritam (amerobeogradskim rečnikom "Pejs")

gledao sam sinoć svetsko u nordijskom skijanju, štafetu 4x5km
svaki takmičar je "vozio" skije po 2 kruga od 2.5km
pa sam pobednicima Nemcima zapisao prolazna vremena
prvi broj je ukupno vreme, nevažan, drugi broj je vreme po krugu

prva izmena se malo zaleteo i drugi krug skijao 370/350 sekundi = 6% sporije
to je velika razlika, 6% je dovoljno da razdvojiš dve klase sportiste,
recimo u maratonu 3h naspram 3h11'
05:50 5:50
12:00 6:10

druga izmena je skijao kao da ga je Pongračić trenirao
da je prvi krug išao 3 sekunde brže verovatno bi drugi išao 3 sekunde sporije
ovakav raspored snage po pravilu donese najbolji mogući rezultat
18:00 6:00
23:51 5:50

treći nije zabalavio kao prvi ali nije ni da je uživao, čak i pri ovolicnoj razlici patnja da se zadrže malo manje brzine je prevelika i nepotrebna. malo ručne na početku, malo gasa na kraju, i eto i boljeg ukupnog rezultata za par %
29:40 5:50
35:40 6:00

poslednji je mahao zastavom u ciljnom pravcu i namerno izgubio nešto vremena ali sam mu na osnovu vremena prilaska stadionu obračunao za koliko je najbrže mogao da dođe do linije cilja, pa je čak i tako podbacio koliko i prvi. dakle adrenalin najviše udara na prvu i poslednju izmenu.
41:29 5:50
47:57 (47:40) 6:10

slično taktici i osećaju za idealan ritam, težina igra veliku ulogu koja se na ovakav način može izraziti sekundama i procentima. ukucao sam neki nasumičan rezultat Polumaratona, recimo, ako bih nakon mesec dana trčanja bio u formi za 1h40, i ako bih kad se izmerim pre treninga nakon užine na 69kg (poslednje dve godine sam trčao sa 67), kako smanjenje i povećanje težine utiče na brzinu. tabela je više nego otrežnjujuća:


podosta su rastegli ovaj BMI, da je za moju visinu 54kg premalo a 75kg premnogo, to je bogme pozamašan opseg!!!! manje od 62-63 nisam nikada imao a tada sam izgledao doslovno kao logoraš, dok bih sa 65 bio presrećan. po gornjoj tablici bi se tih zamišljenih polaznih 1h40 trenutno preobrazilo u 1h35, samo ako bih umesto 69 imao 65kg. 

ok i ovih 69 će sa prvim aktivnim danima brzo sići na 67-68 jer zbog nepomičnog života imam neki smešan naduven stomak kao žene u pms-u i probava/metabolizam mi je usporen do krajnjih granica. takođe na gornjoj tabeli razmišljanje o 55-58kg više je nego smešno; osim svog sala morao bih da se oslobodim i polovine svih mišića, izvadim slepo crevo, i plastičnom operacijom smanjim uši i nos :-)

26 veljače 2017

13/21 Broj u koji ne verujem

možete da mi verujete ali ne morate. zaista nemam pojma koja mi je biciklistička trka bila 13-ta po redu, koju polumaraton mi je bio 13-ti, koji maraton, koja medalja, koji pehar. u biciklizmu ne verujem da imam 13 medalja sveukupno ni kad saberem sve one plastične sa Dunavskih Kupova. na trčanju pobedâ, koliko li imam? pojma nemam. mislim da nikada nisam pobedio polumaraton, ili se ne sećam. ne znam ono u krosu kad na državnom puste posebno veterane da li se računa kao zasebna trka. a samo u Valjevu sam pobeđivao u apsolutnom plasmanu i trke na 1km i na 3km i na 10km. mada nešto ne mislim da imam da nakupim 13 pobeda. gluposti...


ne znam šta radi ova kost ali jamačno je malo nestašna...
dva aspekta ima u tom srastanju:

1 (objašnjavam sličicu)
jedan dan deluje da se "uhvatila" sa malim preklapanjem doduše, ali čvrsto
drugi dan deluje savršeno "u liniji" kao da bih za par dana mogao na trčanje
trećeg dana niodakle izroni onaj špic koji je tu bio odmah nakon preloma, i više pojma nemam kako ga neko vreme nije bilo, gotovo sam na njega zaboravio. ali nećeš, majci...
četvrtog dana se sve pomera i gnjeca gore-dole kao da sam se upravo polomio i da svako srastanje još uvek ni ne sanja da počne

2 (ovo je ista stvar, ali druga tema)
zbog navedenog iluzionizma ili je rodoljubivije reći mađioničarstva, ne, i to je strana reč, a čudotvorstvo pak znači nešto malo drukčije, sva ta očekivanja skači kroz vreme neočekivanim i OGROMNIM skokovima.
- sve ovo će proći za deset dana, počeću odmah da trčkaram, neću stići da ispadnem iz forme baš na nulu
- ovo će trajati dva meseca, koga god sa istom povredom i u sličnim godinama sam pitao, svi su rekli da bez 6-8 nedelja nema srastanja bezbednog po povratak ikakvim aktivnostima
- ovo ide toliko sporo da ću skroz da se ukočim, udebljam, obezvoljim, rezigniram, odustanem i od same nade da u ovoj godini mogu ugledati makar najbleđu verziju sportskog Sebe, koliko god spuštao kriterijum šta to "najbleđa" može da znači
- pa opet u krug, jeeee, deci prođe za 2-4 nedelje a odraslima za 4-8, ako mi "uhvati" za 30 dana značiće da mi je telo na granici između dečijeg i odraslog

25 veljače 2017

12/21 Ode baterija

km 12-ti od starta i već sam ostao bez jednog od satova!
naime onog dana kad sam pao, nosio sam Garmina 235.
NIJE se razbio, ni ogrebao, štaviše nije ni primetio da sam pao :-)
juče ga pogledam, crn ekran. ispraznila se baterija (!!!)

dakle bilans je ovakav

polar m400, nosio ga na trčanju 03. februara, povezao na komp., dopunio, nakon 22 dana je na 75% baterije

polar v800, nosio ga na trčanju 02. februara, povezao na komp., dopunio, nakon 23 dana je na 60% baterije
(ideja je bila da prošaram i sve ih dopunim)

garmin 235 nosio na bicikli 04-05-06. februara, povezao ga na komp tek 09. februara i dopunio, baterija se za 15 dana ispraznila na 0% 
nije bilo poente da ga slikam :-)


12/21 Shovelware

11 dana nakon Kontrole (u 07:00 ujutru), ušao sam u 12-ti kilometar

wikipedijina reč dana je "shovelware"
1. (computing, slang, derogatory) 
A haphazard collection of software assembled in terms of quantity rather than quality.

zanimljivo je da i mi koristimo "kao lopatom" za gomilanje nečeg, pa i moja kolekcija polunovih polustarih polubezvrednih bicikli i točkova slično tome može da se zove... treba mi neki izraz za opšte prostorno mnoštvo a ne za prostu množinu, dakle ne grob i grobovi nego grob i groblje, pa tako i lopatje - lopatlje - lopatovlje. 

ili umesto direktnog prevoda možda prepev ponudi više slobode, jer su se kod nas lopate za sneg ionako pojavile 200 godina nakon kanade pa taj termin shovelling nije jednako kultan. nama je gomila nečega bliža izrazu iskipovati, recimo.

e pa tako je i ova gomila mojih /21 blogova klasičan shovelware
premalo zaista novih i korisnih informacija, gomile smeća i "šuma".
(šum kao u elektronici/akustici "noise")

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

e sad nešto meni VAŽNO:

stvar koja će mi odrediti Proleće, 
a čije posledice će mi odrediti sportsko-rekreativnu 2017-tu,
zove se Oporavak, nakon zalečenja preloma.

znam da razmišljam DVA koraka unapred, ali jbg, dokolica...

nedelje prolaze, i Entuzijazam svoje mesto na postolju prepušta Opreznosti.
kako može izgledati Povratak nakon ovako duge pauze?
19 dana nakon preloma deluje da ne postoji nikakva realna mogućnost da prekid potraje kraće od Punog Meseca, što su ujedno datumi poseta lekarima:
06. februar prelom
07. februar primio antitetanus
07. mart kontrola kod ortopeda (i cilj 21/21 polumaratona)
09. mart drugi antitetanus (30 dana od prve inekcije) i taman da proslavimo datum kad smo pre 26 godina kupili Škodu Favorit u Ljubljani

odatle ću imati 4 nedelje i par dana do Hendrix polumaratona
(obzirom da mi jako smeta svako trupkanje po asfaltu, 
trava i zemlja zvuče logično za prvu trku)

sa onih 68kg iz prethodne 3 zime, u januaru sam taman sišao na 67 - 67.5, a sada sam se vratio da 69 - 69.5. 
ok, dobar deo je u stomaku zbog usporene probave, a pola kile ima i u ovoj otečenoj desnoj ruci koja je sva kao sunđer. 

i sad zamisli nekog ko je mesec dana bio jedva pokretan, šetao sat dnevno sa rukom kao Napoleon, ko kreće da lagano trčkara sa par kila viška preko standardnih par kila viška, jbt izgledaću kao ono svinjče od Leontijevića!

teško da me iz te tačke u normalno stanje može dovesti i mesec dana Aušvicarskog gladovanja, a kamoli tek tako, ovde 20 minuta onde pola sata trčkaranja, nekom rašrafljenom tehnikom sa ukočenim laktovima i leđima, sa jednim ramenom 5cm ispred a drugim 5cm ispod. 

tako da sam malo stao na loptu sa svim tim Planovima, i shvatio da će se moj (ne)najavljivani Povratak meriti godišnjim dobima a ne mesecima ili kako sam u početku mislio nedeljama.

umesto da od jutra do mraka jurišam od jednog kratkog poslića do drugog preko malo bicikle ovde malo trčanja onde, prikladno zdravom i odmornom čoveku, sad zamišljam kako može da se desi da mi isto ovoliko nedelja prođe u rehabilitaciji, gelovima i kremama, vežbama i istezanjima, da bi mi celo telo uopšte postalo upotrebljivo. a iole poluozbiljno treniranje dolazi tek mesec-dva nakon toga. big FUJ!

24 veljače 2017

11/21 Mala Kapela, Mala Moštanica, Malo Nigde

može i selo Gornje Nigde versus Donje Nigde, poput one Donje Grabovice
pa umesto jednine srednjeg roda (to Nigde) seljaci krenu da ga zovu kao množinu ženskog roda, (sve te Nigde, gornje ili donje, zvuče kao neke da izvinete vaške)

malo morgen malo nigde mnogo nigde, malo nigde srednje nigde veliko nigde
ne-ma če-ga ne-ma, jer kao što kaže...


eto dakle saznali smo da u Kini postoji Južno Nigde

nosio sam se jednom mišlju (koji čudan izraz!?) a možda i dvema mišljama
u stvari nosim se trima mislima ako bi tako uopšte trebalo da se kaže

pod keca 1) sam mislio da dok sam ovako Knock Out, da napravim žurku na FB profilu pa da se tamo zafrkavam u užem društvu prijatelja. jerbo iako je stranica Blogoje trenutno neaktivna, taj profil s kojeg sam je vodio naravno postoji, i odatle pratim zbivanja u dve grupe Riječka zimska liga i Istarska zimska liga.

nisam ništa odlučio, još uvek se nećkam

Antiša (the) Zjec

pod dvicu 2) sam mislio da uzmem jedan ajfončić da se malo tešim i da mi brže prođe mesec bola (ili dva-tri) ali se i oko toga nećkam.
a meseci prolaze.
to se savršeno (mrzim reč perfektno) uklapa u ono Lenonovo da je život ono što nam se događa dok čekamo da nam se nešto dogodi.
iskustvo kaže da uglavnom kad-tad uradiš/kupiš/prodaš/baciš sve ono što ti se tako redovno vrzma po glavi, tako da je svako odlaganje čisto gubljenje vremena.
brate ako me pola života zanimalo da li može da se pretrči krug preko Divčibara i ako sam jednom uspeo, sve je dakle moguće.

pod tricu 3) neka ostane za fazu oporavka i rehabilitacije
ili ću kupiti 3a) traku za trčanje ili 3b) nešto još korisnije ;-)

11/21 Budapešt

opet ja o kilometrima
ovaj blog/sećanje nas vodi u ono "tamo jednom davno", kad smo počinjali
na maratone se išlo sa parolom "jedan probo...", a na polumaratone smo išli FAJTERSKI

(vidim da mi je stigao mejl pa nakratko prekinem pisanje i ugledam ovo!
SLOVENAČKE PIZDE NAPRAVILE POLUMARATON baš u vikend kad je u subotu Rovinj Half a u nedelju Rijeka 42/21km, da bi odvukle što više trkača iz Istre. dabogda vam cunami odneo startnu kapiju sve do Grožnjana!)


elem, tada sam imao i taj prolazak zvani JEDANAESTI KILOMETAR
već kao skroz početnik sam znao da je važnije kako otrčiš DRUGU polovinu trke
i tada nakon nekoliko polumaratona, kod kuće sam išao 1h36 pa 1h31 pa u Novom sadu 1h29 pa kod kuće 1h29 (na treningu po kupserima) pa 1h27 i znao sam da će mi sledeći biti bar malo brži jer mi prija toplo vreme i kasno proleće

kad smo otišli u Budimpeštu bio sam načisto razbijen na startu jer smo dan ranije pešačili nekih 6 sati, prešli celu BP uzduž i popreko i prisećali se putovanja "iz prethodnog života" kada smo tu dolazili na biciklističke trke

bez obzira na sve ipak sam se držao plana, trčao po osećaju, mada mi je osećaj bio podosta drven. tih prvih 10-ak km sam se još u busu dogovorio da trčim sa onom zamlatom od Milivoja Simića koji je mislio da ću mu biti odličan zec, no on mi je negde nestao sa starta i pobegao.

dan je bio jako vruć, Lola mi je posle pričala kako su oko nje (rekreativci u klasi 1h45) padali kao sveće, na svakom kilometru po dvojica PAF TRAS, kaže celom stazom je bila gužva i zadnjih pet kilometara smo samo bežali levo desno po ulici da nas ne pregazi hitna

ja sam nakon 11-og km stisnuo 11-ti LAP i promenio brzinu. valjda je plan bio "45 minuta trčkaranja i 40 minuta trčanja" što bi značilo prvih 11 blago preko 4' a zadnjih 10.1 blago ispod. tu negde sam i prestigao Simića kao brzi voz, ali sam se doduše pred kraj trke podosta oduzeo od vrućine i onog umora od juče.

još neko vreme sam polumaratone trčao tako kao da "kasnim na trku od 10km, a start je 11km daleko, pa žurim što više, ali da se ne umorim za samu trku", i ne sećam se kada sam prestao i prebacio se na ravnomerno trčanje od početka do kraja.

svejedno, ostalo je to sećanje na "prvih 11".

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

ja trčim ovaj 11-ti dan veoma umoran jer sam umesto da nadoknadim još malo sna, noćas spavao KATASTROFALNO. juče mi se desna ruka od lakta do šake dodatno nadula, jer svo vreme nosim ove utege koje otežavaju cirkulaciju. šaka je čas plava čas bela kad malo promrdam, to je od venske cirkulacije, a ovaj otok koji mi visi u vidu jako zadebljane sunđeraste kože je pretpostavljam otežana limfna cirkulacija...

pa sam zbog toga sinoć skinuo ovu osmicu sa ramena i spavao samo u majici. naravno jastuk mi je postavljen uzduž a ispod njega je tunel od urolanog peškira tako da ležim na kičmi a plećke i ramena mi se slivaju na obe strane kao krov. no valjda taj oprez da se ne pomerim, da nešto ne mrdnem, ne povredim, stalno mi je držao neku mini-budnost, i tako sam "na jedno oko" jedva spavao, stalno se budeći i prepipavajući da mi nije ključna negde izletela, da mi se rame nije skupilo ka napred, da li mi je desna ruka ispružena i šaka odignuta da bih pospešio cirkulaciju, i tako celu noć. danas sam ko zombi. a tek na pola puta. teško da ću ubrzavati u zadnjih 10 :-)

23 veljače 2017

10/21 Abu Dabi

vidi ove sirote bicikliste, ravan pravac dugačak milion kilometara
ja na ovakvom autoputu zaspim od dosade pri 165 km/h
a koliko je njima zabavno na 50 ne smem ni da pomislim :-)

10/21 Čarapa

propustio sam javljanje sa 9-og kilometra. dve šetnje s kučićima, uveče gosti, a nakon noći u kojoj sam s prekidima spavao bruto od 23-05. potrebno je da spavaš minimum 8-9 sati sa ovakvom povredom, da bi organizam imao vremena da se oporavlja. noćas malo bolje stanje ali nisam ništa nadoknadio.

može se smatrati i da sam zaboravio da stisnem LAP. dogodi se tako da već od 7-8-og kilometra prebaciš svu koncentraciju na deseti, ako si prvih osam (na primeru ritma 5'/km) prešao malo ispred plana recimo za 39'30'', i sad te napadne crv da pokušaš sledeća dva da pretrčiš sa 9'30'' umesto za 10', i da tako smakneš ceo minut od planiranog prolaska na 10, sa 50' na 49'. i kreneš da ganjaš taj ritam, samo te zanima taj prolazak od 9'30'', i kad primetiš da si već na minut do table 10, ukapiraš da tablu km9 nisi ni primetio!

elem.
DESET DANA nakon kontrole, ne znam koliko mi je bolje. obzirom da sam ušao u kritični period u kojem je važno da kost sraste pod što boljim uglom, malo sam frizirao ovu umetničku instalaciju na grbači:


stalno nosim par čarapa umotanih u krug kao jaje, na ovom mestu ispod tregera. tako mi je taj špic stalno pritisnut ka dole, da mi se dva dela ključne ne bi spojila u obliku šatora. jeste, dosta mi je ona grba potonula, izgledaće nadam se bolje nego što je ortoped mislio. s druge strane, to mesto još uvek radi kao neki zglob a ne stoji kao čvrsta kost, što znači da u toj hrskavičastoj smeši na mestu preloma itekako ima lufta i mekoće. jbg.

šanse da mi (nakon što ovo odbrojim do 21/21) sve bude čvrsto i da prestanem da nosim utege, i krenem sa terapijama, izgleda da se smanjuju, a da se povećavaju šanse da ću nakon 21 dobiti još 14 kilometara ili dana gratis ove konstrukcije na ramenima. što će sa prvih 7 (pre ove kontrole) izaći 7+21+14=42 okruglo maraton, upravo kao što mi mnogi i kažu da su nosili "osmicu": 6 nedelja. fuuuuujjjjjjj!!!!!!

ovog trenutka (četvrtak u 08:30) mi je palo na pamet da naziv bloga privremeno promenim u Pisma Ključnoj, kao tzv omaž staroj koleginici i drugarici Jasnici, koji sam upoznao preko njenog starog bloga "Pisma štitnoj".

https://mojhiposvijet.wordpress.com/


22 veljače 2017

09/21 Dan pred 10

gle kako se smešno nameste ove reklame ponekad:


ili ovo. dok čekam da skinem neki album, u međuvremenu 
na osnovu moje ip adrese kreću "personalizovani" oglasi. 
uglavnom mi piše da sam povezan iz valjeva ili beograda, 
valjda tako putuje kabl sbb provajdera.

ovaj put su otkrili neko selo na nekoliko km severozapadno :-)
i pazi sad, na šta oni očekuju da kliknem:

1) milioner iz Donje Grabovice je morao da napusti grad nakon što više nije imao na šta da potroši pare!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

2) prelepe devojke iz Donje Grabovice traže muđškarca koji će ih usrećiti

pa jebote nije to NjuJork, kako taj milioner nije primetio ove devojke, i obratno??? zašto im preko interneta ne naručuje bunde i ajfone, to brza pošta donese u Donju Grabovicu dok si reko keks. što niko ne kaže milioneru da ne mora da napusti grad (pardon, velegrad od 30 kuća i 50 ljudi) da bi troškao svoje parice?


21 veljače 2017

08/21 Oteglo se

JEDAN BLOG KOJI NEMA NIKAKVE VEZE SA SPORTOM

"kad sam zdrav lepi dani mi prolete u akciji
a kišnohladni mi se otegnu.
sad kad sam polupokretan 
loši mi prođu brže a lepi me glođu kao kosku"

dok je bilo bljak vreme, susnežica i magla, nisam previše zavidio nedeljama (tjednima) koji prolaze. ovako pak kad grane sunce, pa makar i sa stidljivih +7°, oće džigerica da mi iskoči od muke. 

čak mi nije glavna muka što ne trčim ili ne vozim biciklu.
to MORAM da napomenem da me ne bi pogrešno shvatio neko ko me slabo poznaje. radi se o celom danu, a ne samo o sat ili dva. teško mi je sve podjednako.

- ne mogu u radnju
- brate kuću ne mogu da usisam, ja to volim svakih par dana da sve poistresam zbog kučića i uopšte nakupi se prašina pa kad krene da se penje po policama i tehnici muka me uhvati
- ne mogu da krenem sa brusilicom u napad na staru ogradu od koje treba da naseckam i navarim par merdevina za penjanje na jabuku višnju dud šupu i garažu
- ne mogu da sređujem stare bicikle, na jednoj poniki treba da zamenim sredinu (osovinu sa lagerima između kurbli-pedala), na drugoj da navarim malo deblje cevčice na prednju viljušku da korpa stoji čvršće, a treba i ovaj kišni bajk koji sam vozio kad sam se polomio da prepravim u city bike, ima tu koješta da se čačka
- da, na lolinoj novijoj pony (26" sa tri brzine - nexus) treba da skinem prednji zupčanik koji je preveliki i sve tri brzine su prekrupne, pa da umesto njega stavim neki sitniji za mtb. postoji i mogućnost da samo brusilicom odsečem spolja one same zube i par cm viška, probušim na tom tanjiru 5 rupa i direktno u njega dodam šajbnu sa mtb-a od recimo 32 ili 34 zuba. PLUS naravno na kraju mora ili da se skrati postojeći lanac za 5-6 onih karika, ili da se stavi novi. ali ništa ne može jednom rukom :-)
- treba krov od šupe da se nastavi pola metra rebrastim limom, ali veći posao je napraviti mini nadstrešnicu-konstrukciju koja će to nositi
- ne mogu na letnjikovcu da stavim lampu na ugaonu gredu i da pored ušrafim produžni kabl sa utičnicama
- ne mogu da napravim šaht u prolazu uz novu zgradu, ni da prepravim rešetku na drugom, postojećem
- kad nam ozidaju zid uz leđa garaže, imaće tu posla, da se doda red crepova po vrhu, a moraću i mali kapiju prema parkingu da postavim ispočetka
- pored nje imamo još PET kapija ili kapijica i ama baš na svakoj ima nešto da se skrati, produži, zameni trula cev novom, bukvalno pet puta po dva dana posla, preseci izvadi izmeri zavari novu cev obrusi prefarbaj
- na krovu imam mesec dana zabave, dovuci materijal napravi konstrukciju dodaj na sneg-lajsne i podigni pola metra da se dobije ogradica celim obodom, jerbo ako jednom sletim odozgo dok čistim oluke, ova samo jedna ključna će da bude mala maca

neće mi biti problem da otrpim bol, da radim-odmaram-radim, problem je dočekati trenutak da kost jednom sraste, da prelom iz mekano-pripojenog pređe u čvrsto stanje, i kad jednom definitivno skinem utege s ramena zato što više ne postoji mogućnost da se kost iskrivi skrati ili opet zalomi, e tek tog trenutka ću opet postati živo biće. ovako sam samo ameba!


20 veljače 2017

07/21 Alternative


kako nekog ne mrzi da šalje mejl po mejl?
aaa, ne!
setio sam se.
šalju onima koji su često dolazili a ove godine se još uvek nisu prijavili.
pa nas onako podbadaju mamuzama - UPLAĆUJ, ŠTA ČEKAŠ?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Cena učesničkog paketa za državljane Srbije (21km, 10.5km i 5km)

  • 01.02.2017. - 28.02.2017: 1600 din
  • 01.03.2017. - 17.03.2017: 1900 din
  • 18.03.2017. - 25.03.2017: 2500 din
  • Napomena: rok za uplate startnine ističe 25.Marta 2016. 
  • Sve uplate nakon ovog roka biće nevažeće.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

pa dobro, ako su nevažeće, neću ni uplatiti :-D
ako uopšte budem mogao da pretrčim 10.5km za 6 nedelja od danas,
BAŠ NAM ODGOVARA ova trka na 10.5km jer je start tek u 10h45,
pa ćemo moći da stignemo bez onolike žurbe kao inače.

naime mi trčanje bude bolno, pretpostavljam da nema ama baš nikakve šanse da trčimo polumaraton u Osijeku, pa sve više merkam ovaj Novi Sad. 

svi znaju da sam uvek trčao sa brojem, klao se za plasmane u kategoriji, bum tras, ali brate za nas dvoje 2500.- + 2500.- podivljali su sa ovim startninama. hoću ličnim primerom da pokažem da to ne mora tako. 

neću da uplaćujem ranije jer nisam siguran, a možda čak ni 7 dana unapred neću znati da li mogu toliko da pretrčim, ovisno od oporavka. bar da može veče ranije kao uvek da se plati, platio bih, i po deseti put ispao budala što plaćam toliki porez na trčanje koje treba da je osnovno građansko pravo.

OBRATITE PAŽNJU NA OVAJ BEZOBRAZLUK, DA SE OPCIJA 5KM ZOVE
"TRČANJE IZ ZADOVOLJSTVA" (UZ SKROZ ISTU STARTNINU !!!???)



ako propadne osijek:
novi sad, 
drugi april, 
trčim bez broja,
i ponosan sam na to. 

između crne ovce i "ovce za šišanje", 
izbor praktično ne postoji.



07/21 Trening LAP

Jest danas ponedeljak a kontrola mi je bila u utorak,
no tako sam počeo brojanje od prvog jutra pa sada praktično
ULAZIM u 7-mi km, koji će trajati do sutra ujutru.
I svi postovi tako idu, TOKOM dotičnog kilometra, o kojem razmišljam.

Običavao sam da na treningu stiskam lapove na 7km.
Tačnije, od prvih trčanja sam na asfaltu izmerio segmente od 3.5 km.
Tri takva blago uzvodno, 3x3.5=10.5 pa nazad.
Kada sam hteo da istrčim prvi maraton, išao sam dva "kruga".
I na tim treninzima sam naučio 75% svega što se o maratonu može naučiti.

Naime na toj "stazi" od 10.5 km imam 2 kupsera,
dok je ostatak ravnjikavo-blago-valovit.
Kada sam se nakon prvih 10.5km popeo 100-ak m nadmorske,
povratak nizvodno preko ista ta dva kupsera je ipak bio brži.

U drugom "krugu" (tamo pa ovamo) sam se svaki put "opametio",
jer sam shvatio da je trčanje od 31.5 km do 42 km PUNO teže,
nego što sam očekivao prilikom prvog "spuštanja" između 10.5 i 21.0 km.

Tada sam naučio onu veliku mudrost i nauku
"Trči prvi deo onako kako možeš da istraješ do kraja".

U svemu su mi pomagali LAP-ovi na svaka 3.5km,
koje sam kasnije upoređivao u Excelu.
Brzine, pulseve, "gle pulsevi za 10 veći a brzina manja!!!" :-)

Eto to mi je prvo palo na pamet kad sam video broj 7 na rasporedu.
Često i na tempo-trčanjima od 21km stiskam lapove na 7km,
jer 3.5km mi je postalo previše gusto za rutinske treninge.

~~~~~~~~~~~~~~~

Ovde mogu da se nadovežem na Kolegin blog o pred-maratonima.
On se zapitao nešto u smislu:
"Zašto pokvariti draži prvog razbijanja, zašto bežati od Titanik scenarija?"

Pa eto, ja sam imao drukčija shvatanja.
I pokušaću da objasnim to gledište iz suprotnog ugla:
Zašto da odem na ispit polu-spreman, i rizikujem da me profesor muči?
Zašto da ne shvatim tako dobro ceo udžbenik, kao da sam ga sâm napisao?
Zašto da ne ponesem svu potrebnu opremu na kampovanje, umesto da spavam pod drvetom?
Zašto da ne pripremim sve potrebno od alata pred početak velikih radova?
Zašto da ne oteram auto do majstora na veliki servis na 100,000km, pred dugačko putovanje?
Zašto da neki događaj u životu, koji mi je važan, dočekam nespreman?

Preko svega toga, ja sam VOLEO trčanje, maratone, bio sam uzbuđen, nestrpljiv, i bilo mi je ujedno i SVEJEDNO da li do tog čuvenog Beogradskog Maratona krajem aprila ima šest meseci ili dve nedelje.
Bio sam i radoznao.
Za koliko ja to mogu? Zašto čekati pola godine, da saznam?
U januaru sam na maglovitih +1° prvi put uspeo da pretrčim 42km.

Imao sam par meseci ranije jedan pokušaj u patikama za trail broj većim, i jedva završio 40km (toliko sam planirao) na sunčanih +20° bez kapi vode! Ajme :-P

Te zime/proleća sam sve na istoj stazi istrčao ta dva "kruga" (<--- nbsp="">) za 3h21, da bih za mesec dana popravio na 3h17. Smatrao sam da sam za prvi sledeći put spreman za 3h15, i to mi je bio, priznaćete, podosta skroman cilj.
Na dan kasnoaprilskog maratona je spičilo sunce, bulevari na Novom Beogradu su se zagrejali a moj dres je smrdeo kao kada peglaš veš, koliko je bio vruć.
Uz veliko usporavanje u poslednjih nekoliko kilometara jedva sam se dovukao do cilja za 3h25 i to mi je do danas ostao najsporiji rezultat na ravnim ili skoro-ravnim trkama.

Uprkos silnim pripremama, ipak sam ga istrčao u maniru (ne)iskusnog Početnika i nisam ništa izgubio od doživljaja čuvenog Zida i ostalih svetskih čuda :-)

Ponovio sam tih 3h25 takođe u Beogradu, one godine kada sam se oporavljao od napuknuća lože i kada sam na svakih par km trčao 50m unatraške.
Ne bi mi to palo na pamet da mi maraton nije pao baš na rođendan, i šta ćeš...
Triling tih 3h25 sam kompletirao jesenas na Adi kao "pametnu" ideju da između Ljubljane i Crikvenice (osim onih nekoliko polumaratona u mesec dana) mogu da ubacim još jednu Dužinu, za svaki slučaj :-)

Krug na Adi je bio 7.7km pa eto u tom obilju sedmica da završim blog.
Doduše i Crikvenica ima dva kruga po 21km ali su umesto 7+7+7 ona tri kraka otprilike 8+5+8, šteta.

Ovi kilometri (dani) ionako presporo prolaze.
Šteta što nisam žensko, mogao sam iskoristiti pauzu da rodim bebu.
Obično posle toga poprave lični.
Ja ove godine možda jedino "popravim" ona tri komada od po 3h25' :-)

19 veljače 2017

06/21 Prazan hod

Eto ti ga sad, novi launch je već na sniženju, 70€.

BROOKS MUŠKE PATIKE LAUNCH 3

Šta reći osim da mi je žao što ne trčim i ne treba mi više patika dok iz kuće ne pobacam još barem nekoliko pari... Planirao sam da na proleće opet slikam "prvu petorku" i da tokom mart-april-maja iznosim te najstarije koje su već jednim đonom u ... ali mi se nije dalo.

Što se tiče ključnjače (odvratnog li izraza, nije čudo što se zadržao još samo u zaostalim krajevima) kad krenem da napipavam otok deluje veličine KAJsije/ŠTAsije/marelice, baš u onoj rupi gde klavikula zavije u krivinu. Očigledno je prelom baš tu, "u ćošku".

Na slici se vidi razlika između 11.02. dakle 5 dana nakon pada, i juče 18.02. dakle 12 dana nakon pada. Veličina džombe je uobičajena i verovatno ćete moći da je opipate (besplatno!) na nekoj trci tamo u maju. Nadam se da će do sledećeg proleća malo da se izduva :-P




Čak sam i prestao da razmišljam o ponovnom trčanju. Prosto ne znam ni o čemu bih razmišljao. Čemu Planovi, kad ne znam šta ću moći. Da li će me boleti rame nakon par minuta ili pola sata. Bez bandaže? Možda ću morati da čekam tople dane, da bih mogao bez previše presvlačenja da pravim pauze. Najsigurnije je ne saplesti se i ne pasti ponovo, u slučaju hladnog vremena mogu da odignem točak na trenažeru pa da vidim kako mi to ide.

Kako uopšte izgleda minimalistički trening? Zagrevanje desetak minuta, malo vežbi u školskom dvorištu. Krug od 250m brzo, pa pola kruga šetnje sa rukom u marami koja mi visi oko vrata. Pa tako desetak puta. Zvuči zanimljivo. Nakon mesec ili još više pešačenja ili sedenja, SVE će mi biti zanimljivo :-)

Ionako se u meni svo vreme svađaju dvojica (obično ih je više!) jer jedan nekako misli da svaka godina mora da bude više-manje ista, a drugi se pita gde to piše da se nešto mora.

18 veljače 2017

05/21 Stisni prvi LAP!

Koja je razlika između crnca i automobilske gume?
Kad na gumu staviš lance, ne peva bluz.

~~~~~

Brate ovo zarastanje preloma me podseća na vreme dial-up interneta. Pomisliš, daj ako treba da okrećem neke pedale ispod stola, da ubrzam život. A ono piše da ti treba još 2 sata da skineš neki album koji btw nije kao danas  uglavnom na 320kbps nego na 128 a katkad i 96.

Slično tome pipnem rame jutros pipnem večeras a ono nikakve razlike. Ako bih prelom shvatio kao zatvor, sve bi bilo logično. Izaći ćeš na slobodu prvog aprila na Dan Budala, i šta tu ima da se prepipkava svako veče i svako jutro. Uzmi jedan onaj mali džepni kalendar i precrtavaj dane kao u vojsci :-)

Dan 5 dakle... Isto kao pre 5 dana kada sam bio na kontroli kod ortopeda, jutros mi je grba uz vrat bila malo veća, i bolnija. I tada sam lekaru rekao "ovo čudo je baš jutros našlo da nabubri!".

Na 5-om kilometru je zgodno izmeriti prolazak. Jedne godine sam uvek imao iste prolaske. Pamtim na svakih 5km polumaratona vreme oko 19 minuta, i onda znam da 4x toliko će mi uštedeti 4 minuta ispod 1h20, a u ta 4 minuta ću valjda isfiniširati zadnjih 1100m.

ALI!
Od tih sećanja je prošlo 10 godina, ja sam se povredama pauzama i traćenjem vremena na trčkaranje usporio za 10 minuta, pa sad iskreno ne znam čemu da se nadam.
Da li će biti uspeh ako u narednih nekoliko godina uspem da zaustavim klizanje dalje nizbrdo od tih 1h30', ili će pokušaj da se vratim ispod 1h30' biti više mašta nego mogućnost.

 

Na slici sa ovog koncerta se vidi sa koliko godina drmaju ova dva "momka" i uopšte ne izgledaju loše. Dakle nije baš da si preko 50 odmah za starački dom. Meni neku utehu daje računica da bih ako se nakon 2-3 godine vratim 2-3 kg unazad na onu težinu s kojom sam trčao kao leptirić, da bih dobio tih nekoliko minuta koji bi pomogli da se baš ne osećam kao neka hodajuća vreća u patikama.

Ako nekog zanima igra s brojkama neka u gugl ukuca "DanielsTables.xls" pa će i sâm doživeti šljagu mokrom čarapom po glavi, kad shvati koliko znači svaki kilogram, da ne kažem svaka kutija napolitanki :-)


Kidam ovo kucanje levom rukom, mislim da će mi za ove 2.5 nedelje (do sledeće i nadam se poslednje kontrole) izrasti šesti i sedmi prst. To jest, ako mi produže nošenje "osmice" za još koju nedelju izrašće mi još jedna leva šaka pored ove postojeće. Sva sreća da nisam kurac polomio, ne znam šta bih s dva komada radio.

17 veljače 2017

04/21 Kalendar

dok trčkaram četvrti kilometar srastanja klavikule, razmišljam o trkama

(sponsored by: Erdinger Alkoholfrei, glavni pokrovitelj svetskog kupa u biatlonu)

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

TRKE KOJE SAM OTPISAO

19.03.  Zagreb proljetni polumaraton @Zagreb

26.03. Laguna Poreč Polumaraton @Poreč
26.03. Turopoljska utrka @Velika Gorica

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

TRKE KOJE JOŠ UVEK NISAM PRECRTAO, MADA SU PRERANO

01.04. Osječki Ferivi polumaraton @Osijek
02.04. polumaraton @Novi Sad

08.04. brdska utrka Biser Slavonije @Papuk
09.04. Hendrix polumaraton @Zagreb (06.03. prijave#)

POSEBNO MI SE IDE NA HENDRIX JER SU TOG DANA IZBORI U SRBIJI
A MI, KAO ŠTO SE ZNA, U ZADNJIH 10-AK GODINA IMAMO U PASOŠIMA
DOKAZE DA SMO SVAKOG OD TIH DATUMA BILI NA NEKOJ TRCI U HR :-D

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

TRKE KOJIMA SE, KAO, NADAM
plan A - AKO BUDEM OPORAVLJEN ZA MARATON OKO 3h30', ONDA RIJEKA
plan B - AKO BUDEM JEDVA TRčkAO POLUMARATONE ISPOD 2h, ONDA ROVINJ

22.04. Rovinjski polumaraton 2017 + 5km utrka @Rovinj
23.04. Rijeka polu, maraton, desetka @Rijeka

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

KRIŽEVCE NE BIH NIKAKO PROPUSTIO!
NARAVNO, AKO U TO DOBA GODINE VEĆ BUDEM MOGAO DA TRČIM, NIKO MI NE GARANTUJE DA ĆU U MAJU BITI KAO NOV.

30.04.  Polumaraton Zrinskih @Čakovec
01.05. (ponedeljak) brdska utrka Križevci - planinarski dom Kalnik

^SLJEME NAŽALOST OTPADA KAO TRKA SA VISOKIM RIZIKOM (TRAIL)

14.05.  Bromara polumaraton @Slavonski Brod
(14.05.  brdska utrka Boroša @Zagreb)

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

E OVO SU VEĆ STVARI OD ŽIVOTNE VAŽNOSTI
JASKA I TUHELJ, TO JE ONO ZA ŠTA SE ŽIVI CELE ZIME
ASFALT I USPONČIĆI 20% HEHEHEEEEEEEEEEE

21.05.  međunarodni polumaraton Jaska 2017. @Jastrebarsko

(27.05.  Dvigrad trek 2017 @Kanfanar)
28.05.  polumaraton Mihanović @Tuhelj
(28.05.  maraton Branko Ćopić)

*postoji jedna kombinacija za maraton Ćopić ali je 3.5 meseca predaleko za planove

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

SVAKE GODINE IZNOVA KAŽEM DA ĆU TRČATI PLITVICE "KAO PADOBRANAC" BEZ BROJA JER SU MI SE POPELI... SA VISOKIM PRERANIM STARTNINAMA, I AKO JE IKAD PRILIKA ZA TO ONDA JE U GODINI KAD NISI SPREMAN I KAD IDEŠ KAO TURISTA
(ako se odlučim za tu varijantu, kupiću goPro kameru i snimiti dokumentarac!)

04.06. Plitvički maraton i polumaraton @Plitvice

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

PROŠLE GODINE SMO "OTKRILI" FUŽINE I MISLIM DA SMO IH
ZAVOLELI JEDNAKO KAO JASKU TUHELJ I VRBOVEC.

PROŠLE GODINE SAM TRČAO sub-ned FUŽINE + VRBOVEC
I RAZVALIO SE KAO MAJMUN

17.06. Polumaraton ''Tri jezera''  @Fužine
18.06. Ivanec - Grebengrad @Ivanec
18.06. 21km-10km-5km @Vrbovec (?)

OVE GODINE NAŽALOST NEMA ŠANSE DA BUDEM U FORMI ZA GREBENGRADSKIH 37km SA +1600M MADA BI TO BIO SAVRŠEN TRENING ZA SLJEMENSKI :-(

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

IVANČICU SAM TRČAO SAMO JEDNOM I BIO VRLO NEZADOVOLJAN JER MI JE NAIŠAO NEKI "DAY OFF". PRILIKE ZA POPRAVNI SMO UGLAVNOM PROPUŠTALI JER JE U TO DOBA GODINE VELIKA GUŽVA NA AUTOPUTEVIMA.

NO SLJEME JE SLJEME, NA TOM MARATONU IMAM 1+2+3+4 MESTO,
OVE GODINE MERKAM PETU POZICIJU, DA KOMPLETIRAM FLEŠ :-D

24.06. Ivančica ''Spomen Milan Cahun'' @Ivančica

09.07. Sljeme maraton @Zagreb

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

JEDNA OD NAJTEŽIH I NAJLEPŠIH TRKA, OVE GODINE SAM UKLJEŠTIO NEKI ŽIVAC KAD SMO PUTOVALI NA NJU I OSTALA MI JE U "JAO!" SEĆANJU. AKO NEKA TRKA ZASLUŽUJE DA PORAVNAMO RAČUNE, TO JE ŽUMBERAČKA. A I JA SAM ZASLUŽIO DA JE ZAPAMTIM PO MALO BOLJEM PROVODU.

02.09. Žumberačka utrka 15km @Žumberak

Na stranu što je "bogu iza nogu" i treba ti "tri dana jahanja" da iz ZG dođeš tamo, isto toliko da se vratiš, i isto toliko da nas bus odveze na start. Jaaaako naporan dan.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

JESEN MI JE UVEK BILA NEPREDVIDIVA.
NOVI SAD ZAGREB LJUBLJANA PODGORICA CRIKVENICA PLAVI KRUG... DAO BOG IMA 6 MARATONA, A IZMEĐU TOGA ŠTA UPADNE OD POLUMARATONA, UPALO JE!

ŠTO SE TIČE 21km, U VARAŽDINU NISMO BILI BAŠ ODAVNO, ŠTETA.
A NA STAREKA SMO SE ZAKLELI DA ĆEMO UVEK IĆI, PA JE JESENAS BIO MRAZ!

17.09. Varaždinski polumaraton + 5km @Varaždin

08.10. Zagreb maraton @Zagreb

12.11.  ''Ivan Starek'' 21km + 5km @Zagreb

16 veljače 2017

03/21 Kako dalje, kako do kraja?

(nakon što sam skratio korake za par centimetara, 
došao sam do daha i do kraja Trećeg Kilometra razmišljao o sledećem)

~~~~~~~~~~

Opseda me jedna ideja, koja mnogo lepo proširuje priču o oporavku nakon preloma, poredeći je sa većinom drugih situacija u životu.
Da krajnje pojednostavim. Kažu ovako – kada ti srasta ključna kost, bitno je držati rame što zabačenije unazad, jer se tako dva dela dovedu "u liniju". Svako povijanje ramena ka napred ili dole, razdvaja polovine na mestu preloma i povećava ugao pod kojim će srasti. Niko normalan ne želi novu klavikulu formiranu u obliku slova Y.

A šta to želi "svako normalan"?
Da umre, da propadne, da se razboli?
Ne? Ipak da? Evo o čemu razmišljam.
O toj nekoj gotovo fanatičnoj doslednosti, potrebnoj da bi se od Otvaranja do Završnice neke šahovske partije došlo savršenom putanjom.
Verujte, puno je lakše leći i gledati TV, nego ovo kucati levom rukom.
Dok ispraviš greške, svaka reč se otegne kao cela rečenica.

Pomogao bih se povremeno Desnicom, no sva ta silna pomeranja doprinose da dva dela kosti predugo stoje u lošem položaju za srastanje.
Prema svim uputama i savetima, blagotvorno je nešto malo drmusanja i truckanja, no to uveliko namaknem kroz dve šetnje sa psima, previjanja, umivanja, polu-tuširanje, obroke, ihaaajjjjj!

Ostatak dana bi morao da bude krajnje disciplinovan. Dovoljno je da noćni čuvar dremne "na samo pola sata" i robijaši pobegoše preko žice. Tako sam kroz uvod već pripremio polovinu poente.

Koliko "lufta" dozvoljavate sebi u životu?
Nedavno sam na tviteru napisao da to što se "samo jednom živi" ne treba da nam bude izgovor za svakojake glupe ideje, nego NAPROTIV signalna lampica da mnoge trenutke možemo proživeti na bolji način.  

Šta mislite, od 30 devojaka i 30 momaka koji su u 30 najjačih nacija pobedili državno prvenstvo na 5000m na stazi, ili u biciklizmu, koliko njih se redovno opija subotom uveče jer se samo jednom živi? Koliko ih kupi čips i paštetu svakog drugog dana jer im je dosadno i bljak da večeraju neke zeleniše i piju mineralnu vodu? Koliko njih mrzi da se istežu, koliko njih ostane svako veče tri sata neprekidno skvrčeno pred kompjuterom, kičme vezane u čvor, do besvesti bauljajući nedogledima društvenih mrežica?

Predivno je u praksi testirati taj poklič "SAMO JEDNOM SE ŽIVI" na primeru slomljene kosti koja će, šta god ti u međuvremenu radio,  za mesec dana srasti 90% u NEKOM položaju, a najviše od tvoje posvećenosti toj misiji zavisi da li će srasti podnošljivo dobro ili će ti rame ličiti na polusrušeni bunker iz WW II.

Preslikaj sada ove 4 nedelje na 40 godina. Objašnjenje gotovo svih poremećaja je što se pogoršanje ne vidi na dnevnom nivou. Neće ti sutra propasti pluća jer si danas spržio dve pakle cigara, niti će ti riknuti jetra ako si se napio kao svinja. Nećeš ti se sutra zaglaviti grudva holesterola u mozgu ako si danas pojeo kantu od 2.5kg Linolade.

Ali za istih tih 40 godina, onaj što mu se smeješ jer "ako baš mora" on popije bezalkoholno pivo, žvaćka brokoli i spanać, umesto kole i vanilica uzme kefir crnu čokoladu i bademe, ne izlazi u kafiće gde se puši, bla bla da ne nabrajam, taj će ostariti 30 godina. A ti ćeš 50. Ili ćeš već ispasti iz kočije u nekoj krivini na pola puta, trom mamuran i bezvoljan do granice da ti je bilo svejedno koliko ćeš krivina savladati.

Naravno da je bukvalizam najgori način shvatanja svega, pa i ovoga. Niko nije crk'o od jednog piva, jednog čipsa, jedne rakijice kod ujaka na slavi. Niko nije propao kao sportista jer se jednom nije istegao. Poenta je da svako zanemarivanje od danas do sutra vrlo lako pređe u (lošu) naviku, koja od godine do godine od nas napravi olupine, koje sigurno nismo morali postati. 

Pogledaj onu Bubu na sajmu oldtajmera koja nakon 45 godina izgleda kao da je juče izašla iz fabrike, i istu takvu koja na otpadu potpuno trula izgleda kao onaj bunker iz WW II koji mi je pretio na početku priče.

Zabaci ruke, dotegni bandaže, napipaj spoj dve polovine kosti koji još uvek "klacka", još malo odigni rame da pod prstima osetiš što ravniju grbu, i seti se da to nije kratka jutarnja gimnastika ili vežba joge koja traje dva minuta, nego je to disciplina koju moraš poštovati još 18 dana. Teško, hah? Nije. 

Onaj Fakir iz prethodne priče bi rekao 
- Ne znam šta je vama ovde neobično, pa ja ovako uvek sedim...
- Ma daj bre, đuskaj noćas s nama, jednom se živi!
- Drugi put! Trenutno sam na odgovornom zadatku, i bilo bi tužno da izneverim sebe. Jer samo jednom se živi.

Važi za svaki (polu-)maraton, pa i za ovaj moj.

03/21 Miševi

danas mi je tek 3. dan/kilometar u Polumaratonu Srastanja Klavikule - pravi trenutak da malo smanjiš gas, ako si se od početka optimistično lansirao :-)

odustao sam od razmišljanja o mogućim trkama/putovanjima ovako rano, neka stoji taj post kao skica, do tamo negde same završnice...

čitam jutros neka također "naučna" istraživanja, brzina srastanja, blać srać
hiljade miševa je stradalo, dragi moji, samo u ovih par istraživanja, a biću hrabar da kažem da su ih od nastanka ideje da možemo da ih iskoristimo u naučne svrhe, stradale milijarde!

slomljena tibia, slomljen femur, pa sad zbog pouzdanosti uzorka ne možeš da radiš istraživanje na uzorku od 10 ili 20, nego ćeš iz laboratorijske odgajivačnice tamo iza instituta naručiti par stotina.

pazi sad, različiti stadijumi zarastanja.
nakon 7 dana miševi kojima su davali jedan preparat su imali srastanje 20%, oni sa pola doze su imali 18%, oni "natural" su stigli do 14%.
nakon 14 dana, nakon 21 dan... svaki put je jedna tura uspavana, secirana, kosti presečene da se vidi poprečni presek, ŠTA DRUGO DA KAŽEM NEGO "HVALA VAM DRAGE MALE ŠTETOČINE, ŠTO STE POSTOJALI".

tako sam našao neki hormon koji pospešuje srastanje preloma za 25% vremena, ali ga nema nigde bliže do u Sloveniji, i dve table po 14 tabletica koštaju 150 evra :-P

GDE STE SAD SPONZORI??? :-D

15 veljače 2017

02/21 Jaja

googlam svakakve naučne radove iz oblasti sportske medicine fiziologije traumatologije ortopedije i već ako postoji ikakva razlika između svega toga već mi je žbun u glavi

među par zanimljivih članaka (NAPOMENA: nisam čitao tekstove iz Praktične Žene o vitaminima nego samo članke sa ovih sci sajtova) nađem i nekoliko o tome kako "ubrzati" oporavak odnosno srastanje kosti

nakon prepisanog spiska svih aminokiselina koje su POSEBNO potrebne, jer neki izvori maltene uDESETostručuju potreban unos raznih nutrijenata tokom oporavka, otvorim, jel tako, stranicu Pansport da pogledam imal' nešto od suplemenata

proizvod 1 pakovanje od 110 tableta a "doza" (serving) 4 tablete,
proizvod 2 kutija od 375 tableta a doza 3 tablete,
proizvođač treći spakovao 500 tableta ali mu je doza 4 kom,
a četvrti istu količinu ali je "serviranje" 8 tableta
????????????????

pokušavao ja da prebacujem sa strane na stranu i usput izračunam ali uvek mi izmakne ponešto

otvorim EXCEL, sve prekopiram, obeležim 3 BCAA jednim bojama a 6 ovih "za kosti" drugim bojama"


otvorim uz svaki proizvod po kolonu i sve preračunam PO TABLETI, a zatim to podelim sa cenom tablete i dobijem specifičnu cenu za svakog proizvođača

nešto mi bude sumnjivo pa se upustim u dodatno istraživanje, da bih otkrio malu CAKU, a to je da je jedan proizvođač stavio UDEO SVAKE AMINOKISELINE NA 100G PROTEINA, i tu shvatim da to nije na 100g proizvoda kao što je pisalo u prvoj tabeli. NAVLAKUŠA!

iz sadržaja na 100g nađem 46g proteina, I OD TOGA su procenti, dakle svega ima 46% od onoga što su napisali masnim velikim slovima. kad sam uneo taj "skriveni koeficijent" u formulu odjednom se ispostavilo da dotična marka nije među 2 bolje nego među 2 škarta (od 4).

krenem da guglam ovo što je ostalo kao najbolje...
odmah zatim nađem na SR tržištu isti proizvod za 10% jeftiniji, a u HR ga nađem gotovo upola cene!

pokoleban tim podatkom, odjednom se iz stanja KUPUJ KUPUJ KUPUJ BRZO BRZO BRZO prebacim u stanje MA DOĐAVOLA, ČEKAJ DA VIDIM KOLIKO U HRANI IMA AMINOKISELINA

izguglam jedan odličan sajt koji do molekula ima analize raznih namirnica, sa sve spektrogramima grafikonima tablicama i čudesima




~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
PAZI SAD - ZAKLJUČAK
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

kod nas je cena većih jaja 10 kom = 1€,
dok je za ove tablete cena 10 kom = 0.5€ - 1.5€

1)
količina 6 aminokiselina "za kosti" + 3 BCAA (u mg)

JEDNO JAJE: 2591 + 1466

proizvođači, po tableti

UNIVERSAL: 572 + 343
SCITEC: 406 + 192
BIOTECH: 379 + 149
DYMATIZE: 887 + 415

2)
miligrama aminokiselina za 1 dinar:

IZ JAJETA: 247 + 140

iz tabletâ sledećih proizvođača

UNIVERSAL: 29 + 17
SCITEC: 81 + 38
BIOTECH: 55 + 22
DYMATIZE: 101 + 47


ZA ISTI IZNOS NOVCA, IZ JAJETA DOBIJEMO OKRUGLO 4 PUTA VIŠE AMINOKISELINA U ODNOSU NA PROSEK IZ TABLETA/KASPULA OVA 4 PROIZVOĐAČA

PLUS, NA MANJIM BOČICAMA KOJE SE ČEŠĆE KUPUJU JE CENA PO TABLETI DOSTA VEĆA

14 veljače 2017

01/21 Start

kao što sam već pročitao na stotinak raznih mesta, zarastanje prepolovljene kosti ima neku svoju dinamiku. nakon prvih 7-8 dana je došao trenutak za:

jutros
14.02. (utorak) KONTROLA#2

neprekidni bolovi su dosta utanjili. prema očekivanju, hematom je počeo da se pretvara u neki hrskavičasti gulaš. svaka polovina još uvek kroz tu kašu pliva slobodno, mada je taj gulaš već prepun raznih sastojaka koji će ga za par nedelja malo zgrudvati.

otok je nešto veći na samoj kosti, tu se već nahvatalo nekakvog taloga koji će mi na ramenu čučati kao oficirska epoleta, ove godine poveći a kasnije možda nešto malo manji.

+ skinuli su mi konce sa glave, napokon ne nosim onaj "ćevap" od zavoja
++ stigao je novi prCluk (C) koji će zameniti 
Bolničke Bandaže (B) i 
utege koje su od neke stare polumaratonske majice napravili Antići (A) da bih preko nečeg tanjeg mogao da obučem jaknu i prošetam se

(vidi multi-sliku ŠES-U-JEDAN)



pa za tri nedelje
07.03. (utorak) KONTROLA#3

eeeeeeeee
za tri nedelje bi taj gulaš prvo trebao da se polu-zgusne, do konzistencije (?) jedne ćufte u sosu, a u drugih desetak dana bi trebao da očvrsne kao neka štatijaznam suva pršuta. htedoh da napišem jabučica ili šljiva ali bih da se držim mesnih prerađevina.

TAMO DALEKO, početkom marta, dok vi budete trčali svoje prve polumaratone, ja ću (probably uz neizdržive bolove u ukočenom ramenu, ili uz izdržive bolove nakon 2*600mg brufena) polako iz ovih šetnji preko pešačenja doći (nadam se) do prvih trčkaranja.

ZATO OVAJ NASLOV, I U NAREDNIH 20 DANA CEPAMO DALJE, POLUMARATON
danas je prvi kilometar, od 21 :-)

kad prođem kroz cilj uslediće još jedan, tj nakon 4 nedelje neprestanog nošenja utega/potpore/zamene za gips, verovatno ću u 5-oj 6-oj i 7-oj nedelji pokušati da stignem "nazad" u neko stanje da ne moram samo da trčkaram nego da mogu i da potrčim

to će biti kraj MARATONA OPORAVKA (42 dana počev od danas) odnosno ULTRE (50 dana od pada i loma) i tamo negde krajem marta ću (VALJDA) biti u stanju da prekaskam 21km bez nekih velikih asimetrija u trčanju.

(kost neće biti ona stara ni do kraja leta, da se ne zavaravamo, iz rovitog u čvrsto stanje prelaz traje mesecima, ali kad jednom "uhvati" moći ću da normalno koristim rame i ruku)

nešto sam kao merkao poluM u Velikoj Gorici, 
sutra ću pisati o tom kalendaru, 
ali zaista ne verujem da bih u tom terminu mogao biti spreman za half ispod 2h ili 1h50 pa mi zvuči malo smešno da zbog toga otputujem na neku trku. 
na stranu što će i putovanja biti naporna za rame, još neko vreme.


13 veljače 2017

ćevap

ne znam kako je od jedne do druge ex-yu republike, 
ali kod nas ovo zovu ĆEVAP :-)


ne, ne u šali.
u hitnoj, u ambulanti, u ordinaciji, svi govore "ćevap".
kada su ti stavili ćevap, kojeg dana skidaš ćevap...

čak je i dežurni Hirurg prvog dana bio u podosta retro/etno fazonu
"ima li šta za šiće?"
trebalo mi je par sekundi da ukapiram pijenje-piće-šivenje-šiće foru

dakle sutra je taj utorak, osmi dan.
druga kontrola kod Ortopeda, skidanje ćevapa, previjanje plećke,
a i trebala bi da mi stigne armatura za ključnu, naručena preko interneta.
nije baš oklop za sinjsku alku, ali nije ni brushalter!
nešto na pola :-P



kad već pomenuh brushalter...
vidim da je na zimskoj ligi u Tupljaku
Stane (u našem domu poznat kao "Matori") trčao 22'27''
a Jekić (umetničko ime "Balerina") završio za 23'27'' :-)

drago mi je da je na istarskoj trkačkoj sceni napokon
došlo do smene generacija, ipak, na mlađima svet ostaje!
(zvuči kao Deja Vu onog podmuklog bloga, kad je Parip pojeo Murinja)


ribice

jato se lagano migolji sleva na desno
jedna ribica je stala u mestu
nakon minut,
jato je iz januara prešlo u februar, mart
a ona, stoji

kupio sam upijajuću krpu za auto,
i digitalni sobni termometar!
šta je bolji poklon za Ortopeda?
(koji će me sutra ujutru primiti preko reda,
otud mito, da ne bude zabune)

DISCLAIMER
sva sreća da ortoped ovo ne čita,
kladim se u život da ribe nemaju klavikulu!
pesnička sloboda jednako pesnički proliv

12 veljače 2017

7

juče sam toliko čitao o srastanjima preloma da sam u mislima hiljadu puta prešao taj put 3-4 nedelje napred pa nazad kroz vreme, i kad sam uveče shvatio da je još uvek ista ona subota u kojoj sam počeo čitanje, došlo mi da se ubijem :-)

sedmi dan, hmm


evo kako stojim kad sam ubeđen da sam se ispravio.
levo na slici rame je prenisko i previše ka unutra, sav sam povijen na drugu stranu, verovatno da ta ruka što manje visi na ramenu.

malo sam zamaskirao grudi da mi se ne vide tragovi od metaka :-)
ma šalim se, nego zbog obožavateljki, da me ne sanjaju :-P
boje nisu fotošopirane, ovako izgleda podliv.
ispod pazuha je bordo, valjda i ovo pređe u neku okeansku nijansu :-)

one bandaže sam skinuo na sat-dva,
pa smo ovako jednu majicu navukli kroz rukave samo na leđa, i ostatak je lola uvezala u mašnu da dodatno dotegne.
tako sam uspeo polako sa rukom u džepu da prošetam 5+1km sa kučićima.

inače ona potpora za rame koju stvarno lepo naprave momci u "gipsari" (soba do ambulante) je predebela, i preko toga nema šanse da obučeš ni duks a kamoli jaknu, kao preko ranca da se oblačim.
pa otud ovaj experiment.

eto smejao sam se riječkim ..čkama što ne smeju da održe ligu po makadamu zbog dela staze pod snegom, a na kraju sam ja završio na poštedi tokom celog februara.
sva sreća da nisam mačka, pa ništa važno ne propuštam :-)

11 veljače 2017

zeniranje za početnike

Wiki quote of the day "A scientist's aim in a discussion with his colleagues is not to persuade, but to clarify." Leó Szilárd

događalo se ranije da ujutru otvorim svakodnevni mail od wikipedije i da sasvim neplanirano napišem blog o nečemu što me zainteresuje. pronađem neki zemljotres, nekog sportistu koji je umro sa 24 godine, i onda krenem u istraživanje pa dođem do svakakvih podataka.

ovo današnje baš i ne traži komentar. bio naučnik ili ne, nije na tebi da ubeđuješ nego da objasniš. okej, ako se radi o nekom do koga ti je stalo, pokušaćeš i sa UBEĐIVANJEM ako radi nešto po njega potencijalno loše ili opasno. ali generalno gledano (prebacujem se na ovaj svakodnevni život) kad vidiš da je neka budala čvrsto pri pogrešnom stavu, samo kažeš ma tako je breee i okreneš glavu. glup si, ostani glup. ovo naročito vredi na društvenim mrežama. katkad se začudim primetivši koliku količinu energije i volje ljudi potroše na strance. ako ga ti lično nećeš lečiti, nek ide da pliva u zaleđenom jezeru, ne mešaj se.

DANAS

pišem o onom od juče. "Fakir" se zvala ideja bloga.
oduvek sam se pitao šta vodi one fakire da sede sedam dana na staklu ili ekserima.
kako uspevaš da pomeriš fokus sa trenutka na večnost?
LAKO je trčati planinsku ultru, uvek se nešto događa. pa makar bio i bol, i žulj, kamenjar, uspon, podne mrak, kiša vrućina, uvek se nešto menja, uvek se nečem prilagođavaš.
NEMA VEZE koliko vremenski traje tih 50 ili 100 kilometara, to je ono što si odabrao, to je sâm život, došao si da izazoveš samog sebe i istovremeno učestvuješ i posmatraš meč između tvog tela s jedne, i staze, štoperice, meteo uslova, sa druge strane.

očigledno da onaj fakir ima čime da iznutra popuni to prividno NEDOGAĐANJE ničega spolja, dok sedi sedam dana na tepihu od eksera. 

ono što je ključ svega je da nikada ne dođeš u poziciju maratonca početnika koji po ulicama pita prolaznike KOLIKO JOŠ, GDE JE CILJ, JEL ODMAH U SLEDEĆOJ ULICI??? a oni ga teše ajd ajd još malo, eto odmah iza ćoška :-)

ako krenemo od opšte prihvaćenosti da bol kao BOL POSTOJI, već na kraju te rečenice dolazimo do prvog grananja algoritma. bol je zbir više stvari.
1) kad te nagazim to je recimo bol, dakle to mu je izvor
2) receptori prenesu to do mozga i ti kažeš da te boli, osetiš to
3) antipatičnom čoveku ćeš na jedva mali pritisak reći Ajde bre skini mi se sa noge majmune to boli, a prijatelju ćeš iako te je solidno očepio reći Ma nije mi ništa, daj...

dakle kad skupimo na gomilu nadražaj, osećaj, i odluku koliko smo spremni da trpimo, dobijemo taj sendvič zvani Bol

stavili su mi na ramena ona dva kotura od zavoja, i stegli ih posred leđa između plećki iz sve snage. kao raščerečen.

kažu, ako se poviješ ka napred, ode grudna polovina ključne kosti ka unutra, ostade ramena polovina na strani, i nikada se neće dodirnuti pa neće ni moći da srastu. moraš da to zapneš kao sajlu od skele, da bi se dovelo u istu liniju. nema hoćeš nećeš, nema boli ne boli, nema hoću neću da trpim, jednostavno moraš.

(okej sad može ovde nadugačka filozofska rasprava šta se u životu zaista mora, ali nije pravi trenutak da toliko razvučem priču, ostaćemo unutar okvira zdravog razumnog svesnog i voljnog pristupa sa čvrstim pogledom ka napred)

pita me neko kako sam, jel boli, a ja ne znam šta da kažem. ako ću da skinem ove utege sa pola sata, onda boli, i jedva čekam. ako će da ostanu još 5 nedelja, onda naravno da ne boli! onda je to neko nepromenljivo stanje. i gotovo. kao fakir. 

postojanje bola zameniš postojanjem vremena. sve ima kraj, ali ja nemam pojma kada će tačno dva kraja kosti dovoljno jako da se zagrle pa da mogu da ih smatram jednom labavom cevčicom koja sme da se pomera vamo-tamo. 

štaviše toliko puta svi upotrebimo reči sjeban slomljen polomljen uništen umro na treningu i od bolova, da čak i ne shvatam ovu povredu puno ozbiljnije od povreda lože, ahilove, kolena, blać. a jeste gora, puuuno je gora. 

kad za nekog drugog čujem slomljena ključna (reče ortoped DOBRO si ti ovo polomio, jbg kad uspeš i ortopeda da impresioniraš to već nešto znači) kontuzija rebara hematom na plećki hematom na boku odrano rame koleno šaka i tri kopče na glavi, pomislim pu-pu-pu baksuza sačuvaj me bože, bolje on nego ja :-P

od brojeva te svakako zaboli glava, faze srastanja se smenjuju već na svakih 5-7 dana, prvo ovo pa ono, blać, nekom to krene da se uveliko "lepi" već nakon 7-10 dana a nekom ostane razdvojeno i nakon 2 meseca, ili zauvek. juče i danas već za nijansu manje boli, mada je otok koji kreće ispod plećke pa se prostire skroz po vratu, još uvek isti. biće tu čitave revije nijansi modre zelene i žute, za instagram :-)

od neprestanog držanja ramena daleko iza ovaj štrčeći deo je potonuo i sad mogu da mu napipam kraj ali bez onog šiljka kao kod olovke. da li se nešto tu zaoblilo, nemam pojma. zanimljivo je da srastanje/popunjavanje kostiju na svim animacijama izgleda jako slično zavarivanju, s jedinom razlikom što umesto elektrode ovde sve popune krvotok i nove ćelije, čijih sam se svakakvih naziva načitao u ovih nekoliko dana. 

dakle 5-og dana nisam bio siguran, ali 6-og dana mogu da objavim da sam ušao u Drugu Odaju Čistilišta. bol je duplo manji, mogu da koristim i desnu šaku za neke radnje koje bitno ne pomeraju ruku iznad lakta, a kad slučajno mrdnem ne čuje se svaki put krckanje i ne oseti se ono struganje kosti o njen drugi deo ili neku tetivu/mišić, što znači da se iz hematoma već stvorio neki prvi želasti spoj na mestu loma. kako dani prolaze taj spoj bi trebao da bude sve gušći, da bi za desetak dana počelo okoštavanje cele smese, nešto kao kad ubaciš lebac u pećnicu :-)

naravno da sam sav skoncentrisan na to da mi se vrati moje rame u što boljem obliku, i da ne razmišljam o formi, o tome kada bih mogao na prvo pešačenje, trčkaranje, biciklu/trenažer, ili trku. tek nakon 6 dana sam se budala setio da uopšte izguglam Ortopedska Pomagala i da naručim tu tzv. potporu za rame, no obzirom da je vikend poslaće mi (iz bgd) tek u ponedeljak pa će stići u utorak. da recimo treba Loli ja bih joj očas posla sašio neki prototip i svakog sledećeg dana noviju bolju verziju, ali ovako je malo teži slučaj jer mi ipak trebaju obe ruke za rad na mašini pa sam u pat poziciji.

što manje posmatraj sebe sa strane, umešaj se u život kao u publiku na nekom koncertu, postani jedno sa bolom, vremenom, i strpljenjem, postani onaj fakir koji postoji koliko i ekseri pod njim a istovremeno ne postoji kao ni bol koji je odlučio da ne primećuje. 

10 veljače 2017

nije bojkot



Svašta bih pisao. Kad pomislim da su mi kretanje i aktivnosti poprilično ograničene do daljnjeg, logično je pretpostaviti da ću imati "višak vremena". No u normalnom stanju je potrebno manje vremena da se napiše 5 kucanih strana, nego što ovako levoručno potrošim na samo jednu. Ništa gore za motivaciju, od napora koji daje samo 10% rezultata koje si video do juče uz isti utošak vremena i energije.

MOŽDA će već za par dana biti moguće sedenje pred komp-om i kucanje sa dve šake skvrčene ispred grudnog koša po tastaturi privučenoj na samu ivicu stola. Za sada mogu desnim palcem da udaram Enter dok sve ostalo moram levicom. 2017-ta, godina levice, hehe?

Posegnem desnom ka mišu pa se setim da mi je sa leve strane, nekako uspevam da svaki put pogodim pravo dugme. Nekad stisnem na tastaturi od kompjutera C i držim čekajući da se negde pojavi onaj skočni meni CČĆ pa da odaberem nešto sa kvačicom, i onda se setim da to tako radi na android tastaturama a ne na ovim mehaničkim. U trenu se zapitam gde je sad dođavola to Č iako se družimo već 20-ak godina. Krenem ka ekranu da ga pipnem kao na tabletu, pa se opet setim da za to služi miš.

U svemu tome uveliko ispari svaka želja da kompletiraš neki "roman" jer teško da uspeš i da ga započneš. Ja sam navikao na neku eksplozivnost u životu. Kad mi zatreba nova brusna ploča ja iz dvorišta UTRČIM u kuću, uzmem pare, biciklom odjurim najbrže moguće do prve radnje, kupim i donesem šta treba, sve pobacam na beton i nastavim sa radom. Ovde dobijem 4 čira dok završim rečenicu. Sve se tako usporilo, i koliko god pitanje "a gde ti se žuri?" moglo da ima smisla, odgovor je uvek isti, žuri mi se da posao koji je uvek trajao pola sata završim za barem sat, a ne do sutra.

Tokom one vožnje na kojoj sam se polomio, razmišljao sam usput kako najpreciznije da presečem neki plastični šaht/poklopac koji je u tesnom prolazu zaglavljen ispod oluka. Štaviše imao sam vremena (i šuškavac za sv. slučaj) da napravim krug na Divčibare, no obzirom da sam uzeo teški Kišni Bajk sa kramponkama znao sam da je umerenija 80% nego 120% varijanta planiranog treninga, plus sam hteo da se vratim kući što ranije da obavim tih par sitnih poslića, kad je već lep dan u dvocifrenom plusu.

Sve ovo je na neki način priča o tome zašto ne pišem iako nemam drugog posla. Za 3 sata mogu da pročitam isto kao i kad sam zdrav, film od 2 sata uvek traje 2 sata, jedino pisanje od pola sata traje 3 sata, eto zato. Sve drugo se ostvari uobičajenom brzinom. 

 Idući blog - o prvoj fazi oporavka...

09 veljače 2017

trasss - treći čin





grafikon završetka (povreda, prelom)
jednog sasvim dobrog Početka (2017).

kao kad se u filmovima ugasi EKG,
tako se i moja brzina pretvorila u ravnu liniju.

prvo, ono što svi odmah pitaju:
bicikli nije ništa! :-)

(ionako sam vozio "kišni bajk" koji ne vredi više od džaka jabuka)

a i ono kuče će nas opet juriti na istom mestu,
džabe sam ga pregazio ;-)



eto slike gde se vidi da sam nakon uspona, u-okreta natrag, i spusta kroz hiljadu krivina, završio na prvom većem i bezopasnom, skroz pustom pravcu! ne umem da vozim kad nema krivina, rizle, vlage, i kad me auti ne sasecaju, pa to ti je :-) 

08 veljače 2017

trasss sss hhh



koliko kapiram, kad malo opustim rame, ovaj everest krene u vis kroz kožu, a kad zategnem rame ka natrag, on potone u ovaj otok (ne kao ostrvo nego kao oteklina) pa se grudna i ramena polovina ključne kosti poravnaju.

zato se valjda nosi ona ruksak-utega da bi držala ramena zaturena, kao kad u folklornim emisijama raspale kolce :-)

od mene definitivno nećete imati sportskih vesti do kraja meseca, a ako ranije dospem u stanje da mogu da se normalno istuširam, možda pokušam neku šetnju ili nešto na trenažeru.

obzirom da mi je teško i sedenje i ležanje i držanje bilo čega u rukama tipa tablet ili mobilni, nisam baš ushićen idejama da pišem neke silne blogove o propasti čovečanstva i slične viceve, pa će i to sačekati da prođe ova prva faza preloma zvana Prebrojavam Zvezde Pri Svakom Pokretu.

4x2 tablete protiv bolova mi ništa ne pomažu, pa ne smem ni da pomislim kako je onima koji poštuju uputstvo da je 6 dnevno maksimalna doza. prve noći sam spavao 2x po pola sata, a noćas 2x sat, noćas očekujem prve halucinacije.

koliko juče smo gledali prognoze za vikend i procenjivali mogućnosti da skoknemo u Tupljak na kolo zimske lige koje smo nekome odavno obećali, ali eto, život pukne gde petarda neće.

obzirom da me je u Hitnoj pregledao hirurg, tek sutra (nakon čitava 72h) ću imati čast da sretnem ortopeda, koji će u kompjuteru naći rendgenske snimke i reći mi na šta liči ovaj pičvajz ispod površine kože; oćemol' operisati nešto ili gađamo na kartu strpljenja, koliko ću nositi one osmice na grbači, i kad je sledeća kontrola.

06 veljače 2017

trassss

nisam poznat po objavljivanju pornografskih sličica ali u slučaju preloma ključne kosti mogu da napravim izuzetak. + tri kopče na glavi, hematom na boku, natučena rebra i desetak oderotina je bilans sudara sa kučetom koje mi je izletelo pred/pod bajk na brzom spustu.

05 veljače 2017

sub---ned

http://greenisblues.blogspot.rs/2017/02/plastic-garbage.html

iliti zašto dve skuše koštaju 1€, a dve "patike iz okeana" 220$ (?)
da vam odmah pokvarim kviz odgovorom:
zato što na skušama nisu nažvrljane tri adidas linije ///

ništa bitno od mene danas, ista meta kao i juče:
tri sata brdskog pešačenja,
folow-ovano sa 2h vožnje u laganom tempu

04 veljače 2017

41

falio mi je kilometar do maratona tj do 42km,
ali obzirom da sam danas samo vozio biciklu,
falilo mi je barem 160km do maratona.

ako ćemo da povučemo negde liniju,
kontam nek bude da je bar 200km na bicikli "maraton".
hmmm

posebna draž čupanja bicikle iz garaže ovako usred zime
je što je pronađeš u istom stanju u kojem si je spakovao,
pa pride malo zapečenu, poput prebranca.
a to je u slučaju ovih naših najgorih "kišnih bajkova"...
šta da vam pričam?
gledaš da li da je čistiš špahtlom ili čeličnom četkom :-)

kad na to dodaš 10km brdske šetnje po kišici,
dobiješ jedan dan odmora "na moj način".


nešto razmišljam, možda je maraton sve preko 200km ali na trkačkoj,
na mtb-u je svakako dovoljno manje, a na ovoj mojoj "kišnoj"
sa kramponkama i blatobranima do zemlje, koliko?
verovatno sve preko nekih 6 sati, bez obzira na kilometre.

postoje dva načina da ispadneš kul i da su ti ljudi zahvalni:
1) da pišeš što više o zanimljivim stvarima, i
2) da pišeš što manje o nebitnim danima.
tako pomažeš prijateljima da potroše vreme na najbolji način

03 veljače 2017

100/100

opet jedan blog isključivo o Treningu

kad god mi se uvuče neki veći crv u dupe, ja krenem da prekopavam kao Suzana Mančić kroz neki unutrašnji rezervoar iz kojeg izvlačim dobitničku kovertu za taj dan
nađem neki presek između dužine trčanja, intenziteta, prilagođeno količini volje koju osećam
naravno, često izvučem i neki malo "rastegljivi" plan
kao i danas

nakon što sam juče otrčao tempo-intervale (recimo da je to najpribližniji opis) danas nije imalo smisla da mlatim nešto slično
a nisam bio motivisan da gulim neke kilometre
mislim, MOGAO SAM, nije da nisam
nekako mi nije ni palo na pamet, šta znam, da idem 7km Tempić kao zagrevanje, pa 7km na pola između toga i osećaja polumaratona, pa zadnjih 7km Tempo trčanja, i šta ispadne na kraju ispalo je
delovalo mi je to prerano u sezoni, da se toliko zalećem

verovali ili ne postoje i ovakvi dani kad krenem od kuće sa idejom toliko određenom da je maltene možemo nazvati Plan :-/
biciklom 3.5km do izlaska iz grada, onda 1.5km lagano do KPD-oma, 
tu zastanem par minuta na nekom mini razgibavanju,
i odatle kratke promene/ubrzanja 100m jače 100m lagano, dok ne crknem
opet kratka stanka na mostu kod KPD-oma da se malo istegnem,
lagano do bicikle, pa lagano kući vrteći pedale kao neki vid masaže

ukupna dužina tih ubrzanja (nećemo reći sprintevi, ipak je ovo puno opuštenije, sa naglaskom na tehnici trčanja a ne sirovoj snazi, tipa ono što ameri zovu "strides") mi je po pravilu ili 10km, ili 8km, ili 6km, ili 4+4km sa malim odmorom na pola

prošle godine sam tako odgulio čitavih 21km (1h32 valjda) a onih 4+4 trčim samo kad krenem na 10 pa shvatim da sam umoran, e onda napravim pauzu par minuta da bih se nekako vratio nazad i spasao živu glavu)

danas sam krenuo sa idejom da zbog prvih i zadnjih 1.5+1.5=3km ili
1) otrčim 7km tih 100/100 i da mi ceo trening izađe na 10km
2) otrčim 8km jer više volim parne brojke ili 
3) 10km, jer mi je cener nekako "fora", kad kažeš išao sam ubrzanja 50x100m to zvuči nekako VAUUU!

baš sam juče pisao o toj nekoj Umerenosti, kako sam tempić trčao 18km a ne 21, da bih ostavio prostor za proleće, kako sam išao 3x uzbrdo 1km jer na početku februara ihaaajjj ima vremena da do aprila povećaš na 4, 5, 8, 10, koliko god si već napaljen

i onda sam pomislio, šta fali, idem 8km ali bez stajanja
to mi ovako skroz van treninga mora biti puno teže nego 10km kada sam ih radio redovno
rečeno učinjeno, stisnuo sam LAP na svaka 2km a za razliku od juče kada mi je sat kilometre merio po 0.99 danas mi je izašlo 8040m što naravno nema nikakve veze, ja imam na asfaltu linije koje stoje na istim mestima već 23 godine otkako smo tuda prvih puta "ozbiljnije trenirali" na biciklama tako da se sve uvek vrati na ono da je važno VREME između tačke A i tačke B

a vreme je za 8km bilo 32'57'' što je za ~minut sporije nego da sam držao prosek od 4'/km odnosno 15 km/h
ETO KOLIKO ZNAČI KILOGRAM MANJE, 
NAKON ŠTO SAM POLA ZIME IMAO TRI KILOGRAMA VIŠE :-D
sad još da smaknem preostalu dvojicu i biću "na konju"

napominjem da je staza u jedva primetnom usponu prva 4km a povratak je ista 4km nizvodno, pa zato puls nije linerarno rastao sve do kraja
takođe je zabavna zelena linija frekvencije koraka (kadenca) koja pokazuje kako sam ubrzanja trčao vrteći brže, kao što im i ime kaže, dok sam na onim rastrčavajućim stotkama dopuštao nogama da gaze na neki lenj način, znatno sporije


na osnovu ovog trčanja danas, deluje da sad mogu opet mesec dana u hibernaciju pa početkom marta da lupim još 2-3 treninga, i biću spreman za prve trke :-)