jeste da sam zamišljao neku lepu vožnju, ali prilika je bila da isečem granje na divljem dudu koji raste kao nenormalan pa sam deo odsekao sa terase onom testerom sa produžecima, a deo sa zemlje.
granja je na kraju bilo bogme koliko omanji plast sena, najdeblja je bila kao potkolenica.
sve sam iz tri puta odvukao na ugao odakle gradska čistoća odnosi kabastiji otpad.
već tu su mi leđa bila "na pola koplja" jer sam išao bržim putem (put kojim se brže ide) da ne dovlačim merdevine, a sa terase je i sigurnije nego sa merdevina.
ali poluga od dva metra i testera od nekoliko kilograma koju držiš paralelno sa tlom, proizvodi ogroman napor za ruke i leđa pa je tako logika "imam na poslu težak tretman, bolje da se ne premaram na bicikli" otišla kontra smerom jer sam se polomio više nego da sam trku vozio a kamoli srednje težak trening od par sati.
ostao mi je sat vremena do posla, seo sam na bicikl pony (što ga Milijana gony) i otišao do prodavnice alata da naručim rezervnu vreću za aku usisivač.
kad 30 metara dalje, stoji auto od one autoškole koja je navodno prestala sa radom, odmah tu ispred mesta gde im je sedište.
pozovem broj.
P R E O K R E T
ta škola ne radi od pre par meseci (dakle info je bio tačan) ali je taj drugi instruktor za motore, koji ima i licencu ispitivača, nastavio da radi za autoškolu iz mesta Ub 30km odavde, samo za A1-A2-A kategoriju, i za polaganja naravno.
u ponedeljak nosim ličnu saobraćajnu i uplatnicu za polaganje teorije i dobijam svoj broj za prijavu na e-stranicu.
jedina začkoljica je što ću tamo polagati propise i nakon obuke praktični test, no što bi babe rekle barem će mi se guzica nagledati Puta
popodne par sati biciklom, doneo za ručak jagnjeće pečenje iz kafane jer se moralo nekako proslaviti