elem Lola je prema datumu tehničkog pregleda za auto odredila ujedno i datum sterilizacije ove ženke od godinu dana koja je tu kod nas već skoro dva meseca, dok smo muškića već uštrojili pre par nedelja
tu sam nešto štonobisereklo kontemplirao da li mogu išta stići ali sam zaključio da nema šanse da išta pristojno otrčim u tako stišnjenom prozoru vremena, pa sam samo skratio neka dva cerića (hrastića) u vrtu da ne idu previše u vis i zaklanjaju sunce višnjama i grožđu, odneo to na otpad, isterao auto iz garaže, proverio sve sijalice, malo oprao stakla i već je došlo vreme da krenemo kod vet-a
kad smo se vratili hteli smo da iskoristimo priliku kada je muškić ostao sam bez plašljive sestre pa smo pokušali da improvizujemo šetnju sa ovom starom kujom od 9 godina koja je sva pitoma kao štene, no bezuspešno.
mali je valjda skontao da ga vodimo negde na klanje ili da ga prodamo, nije hteo ni korak, preneseš ga pet metara on odmah sedne i sav se trese od šoka.
šetnja je trajala 250m otprilike, ne znam da li je Strava baš precizno obračunala tolika zastajanja.
pa opet kod vet-a po kujicu koja se već probudila iz anestezije, pa još malo sečenja po dvorištu, pa sam podizao neke kockice ispred garaže i malo kopao ispod da ih uravnam i vratio ih nazad, pa na tehnički, pa sa tehničkog, pa malo pojeo jagoda pa na biciklu.
relativno nezahtevna vožnja jer mi je jedina ideja bila da naberem cvetove zove za sirup, ispalo je da sam našao dobar "majdan" i doneo kući punu bisagu.
utom se čujem da frendom koji mi iznenada javlja da je umro trener jednog bici kluba i stari prijatelj, sa njegovim ćerkama smo išli na trke, pripreme, družili se, pa sam odmah javio Loli da ona krene od kuće i taman dok se ja sa brda sjurim u grad da se nađemo u njegovoj kući na periferiji gde se već skuplja narod.
sutra verovatno opet na trčanje ako baš ne bude pakleno jutro