krenuo isto obučen kao i juče jer je bilo +11 a ne +7, no dok sam stigao do tačke 5km od kuće, već je verovatno bilo +14.
brate, vrućina.
lepo vidim da mi je na bicikli taman u tankim dugim nogavicama i tankim dugim rukavima.
mislim, vrućina mi je pri laganom radu i 20 km/h, zamisli na trčanju pri 11 km/h i pulsu za 40 otkucaja većem.
mislim da bih crknijo.
jedino da sam našao neki hlad pa se skinuo u bokserice od mikrofibera i radio ubrzanja, zašto mi tako briljantne ideje uvek prekasno padnu na pamet?
produžim biciklom i pitam se zašto nisam pošao "normalnom" biciklom nego ovom kojom idem na trčanje.
nekako se popnem na brdašce između dve reke koje svojim spajanjem formiraju Kolubaru pa se s jedne spustim na drugu i tako pređem sva tri mosta, prvo od te dve male a posle u gradu i od ove glavne.
ništa naročito, 22km, sat i malko, plus sam na jednom mestu gde sam zastao da zagledam stanje puknute žice pitao čet džipiti nešto o solarnom podnevu i određivanju severa na temelju podataka o izlasku/zalasku sunca no ništa pametnije mi nije ni rekao/la jer je u mom pitanju bio sadržan i odgovor pa mi je ustvari samo čestitao.
evo u podne na poslu spoljni termometar pokazuje +24.5, biće vruće na pauzi koja je nažalost danas najkraća moguća, a duža će biti narednih dana kada se zagovna vreme.
noćas sam spavao u majici umaškog polumaratona koji je sredinom maja bio pre okruglo 19 godina, kad sam shvatio koliko je otad prošlo zapitao sam se zašto nisam već mrtav.
Nema komentara:
Objavi komentar