09 lipnja 2025

kvantifikacija bola

čitaš vesti pa ne znaš da li da se samo čudiš ili da žališ, kaže u dve nesreće smrtno nastradalo četvoro državljana srbije, u crnoj gori.
sezona je tek počela i eto muke.

ima jedan put koji smo gledali i divili smo mu se još tamo pre 25 godina kada smo bili na pripremama u crnoj gori, i iz cele boke kotorske je moglo da se vidi kako su kroz planinu trasirali novu prečicu ka herceg Novom, no koliko vidim taj put nije preskočio preko brda u herceg novi nego se nakon serpentine ipak vratio u zaliv pa ga zato zovu nikšić - risan.

no eto, ostao je san da ću jednom tuda proći biciklom ili čak trčati, a nešto nisam siguran uz ovakav način života da ću ikada tuda i autom proći a kamoli motorom za koji su takvi putevi prava puslica.
pola života mi je prošlo u sanjarenju kako ću proći ovuda ili onuda pa sad više ne znam da li sam zaista tuda i prošao ili sam samo sto puta to zamislio pa mi se mozak zbunjuje šta je san a šta java.

ovo je nažalost java, od jedne od naših najboljih drugarica je poginula ćerka (33) i mala unuka (1) jer je muž/otac zaspao za volanom i sleteo u neki jarak gde su se isprevrtali.
njega su jedva izvadili iz auta i završio je u hitnoj sa teškim povredama, ne znaš da li da poželiš oporavak ili da ni on ne pretekne pa bar da negde gore otputuju svo troje zajedno, kao što su i na more pošli.

mladost - hrabrost, i mi smo se vraćali iz Firence i vozili dan i noć i pola dana bez prestanka u vreme sankcija kada je moralo da se do italije kruži kroz mađarsku i austriju, pa gledaš na one štampane karte, buljiš, ali bar smo oboje bili (VEOMA) budni kao pravi vozač i suvozač na reliju.

sada zbog dece i ekonomije vremena mnogi putuju noću, kada sitna deca spavaju, nakon celonoćne vožnje ujutru u 5 sati uveliko svane, ugledaš more, pomisliš da si stigao i opustiš se, na sekundu sklopiš oči i više ih nikada ne otvoriš.
to što sam sad pametan pa prvo gledam gde ću da prespavam na nekom dužem putu, ne znači da sam nekada bio jednako hrabar i naivan.

štaviše tamo gde putujem ću biti sedam ili deset dana, ali to "na pola puta" tipa Dojran kada ideš u grčku, postane nešto posebno zanimljivo, samo kad se setim onog blesavog trčanja u cik zore pre nastavka puta, ništa mi nije bilo manje vredno od svega ostalog što se u grčkoj događalo.

Nema komentara:

Objavi komentar