dva stepena i susnežica, start u 8 ujutru, nit da putuješ ujutru po takvom vremenu nit da plačeš nit da se smeješ, a ponajmanje da trčiš.
dobro, na trci je uvek drukčije, kako svima tako i tebi, samo je bitno naći grupu koja će prema kraju da se muči sve više i što je najvažnije VIŠE OD TEBE i onda ti odjednom postane lako i zabavno.
maraton objašnjen u šest reči, komšijama crkava krava a ti uživaš.
no ništa od toga, nisam trenirao, nisam u formi, nisam siguran da mogu bez posledica da pretrčim ni 21km a kamoli 42.
vidiš ako me danas ne bude bolelo koleno onako UNAPRED možda to može da bude zanimljiva ideja, da odem da trupćem dvajeskeca.
najavljena je nekakva kišica tokom celog dana, posla nema, mislio sam da izvadim onaj perač pod pritiskom no ako prvo krenem da par sati skidam sloj buđe i algi sa betona preostaće gotovo nikakve šanse da mi posle toga trčanje uopšte padne na pamet.
Nema komentara:
Objavi komentar