tako i ja, dok sam jutros razmišljao da li da odem na trčanje i koliko dugačko (kratko) i na koju stranu, primetim da sipulji kišica, pa kao da li mi se odlaže za popodne, imam nešto malo zahtevnije na poslu u 10 pa ko će umoran s trčanja...
provozam se bicikllicom gradskom 20-ak kilometara, opalim par fotki za instagram, popričam sa chatGpt-om o nekom kamenju koje je erozija oblikovala, tu se malo edukujem kad sam već u školi propustio odnosno kad već nisam upisao geologiju, kao što nisam ni vajarstvo a ni latinski/talijanski.
popodne moram opet kao mačka otići na rikaveri jer vidim po bolu u leđima da ovo telo zaslužuje odmor, što će izgleda do kraja aprila ostati veći prioritet od istrčanih kilometara.
ionako sam svakog proleća trčao zbog maratona, kojeg sam ove godine propustio, šta će od mene biti samo nebo zna (kol'ko se volim ja, volim jaaaa).
Nema komentara:
Objavi komentar