17 veljače 2026

da li ste videli konja sa brojem 7 u očima

napolju je takvo sranye od vremena da bi se trebalo sakriti u atomsko sklonište i tamo trčati na traci ali ja nisam ni trčao na traci niti imam atomsko sklonište pa ga stoga samo mogu donekle citirati u naslovu

celonoćna kiša je prešla u susnežicu i mokar sneg, padale su neke krpe 5cm dužine, i to je počelo pred 8 u vreme našeg kasnijeg-nego-inače doručka a do pola 9 (osam i pol je prevod za zapadnu braću) je već napadalo 3cm te bele vode koja onako šljisss mljacccka kada u nju ugaziš

gde ću nego oko tržnog centra, tamo imam standardni krug od pola kilometra (ako 8:30 hrvati kažu osam i po, a mi pola devet, šta ćemo za recimo 5 i po kilometara, da li u srbiji treba da kažemo pola šest kilometara?) i rekoh 20 krugova bi bilo mazohizam, 10 bi bilo nekako sramotno malo, pa ću dok dođem do tamo malo levo desno napraviti kilometar pa desetak ili (pola jedanaestak) krugova pa još malo džogiranja po kvartu zgrada gde su samo pešačke staze i nema auta, i voila' eto sedmice.

sedmica je ok.
nije šestica kao da si tek položio, nije ni osmica jer onda poželiš 9 pa 10 da bi bio savršen, sedmica je nekako taman za neambiciozne.
iznenadili su me pulsevi jer su otišli u nebesa, ali ajd, neka ode više kalorija pa makar i zbog malo klizanja a malo šljapkanja.

dobar deo trčanja sam prolazio pored policije sa rotacijom koja je tu na 15m od mene bila na nekakvoj intervenciji no nije bilo nikakvih dodatnih zvukova hapšenja pa ću morati čekati objavu na lokalnoj instagram stranici da bih saznao o čemu se radilo.

OPET sam trčao u Hoka Prvim jer već odavno čekam priliku da ih operem pa sam pride uzeo i trenerku koju mi je juče zablatalo neko kuče, šuškavac koji se već ukrutio od pokvasi/osuši, i tako sam sada pun čiste opreme i Hoke Prve mogu poslati u starački dom bez da me neko prijavi za zanemarivanje.

Nema komentara:

Objavi komentar