i stane on da se pozdravi sa mnom i kaže kako ga verovatno ne prepoznajem, ja rekoh nažalost u pravu si, a on počne da objašnjava kada smo se i kako sreli.
navodno pre dosta godina, negde iznad klisure reke Gradac, on je tražio put da siđe dole do vode i nije znao kuda se može najbrže proći stazama, i ja sam ga savetovao i mnogo sam mu pomogao i eto još jednom bi da se zahvali i da mi udeli kompliment kako danas ima puno tih ljudi koji trčkaraju i kao skupljaju neke medalje ali je malo zaista poznavalaca prirode i pravih sportista, sve se pretvorilo u zabavu i sve se komercijalizovalo i eto drago mu je što sam ja još uvek ostao aktivan.
kako je to zaključio iz činjenice da me sreo na gradskoj bicikli sa bisagama kako se vraćam iz kupovine, to je priča za drugu priliku, ali pretpostavljam da iz mene zrači šuma i potok i kamičak i oblačak, tako nekako bih pesnički sročio objašnjenje.
jutro je prošlo u šetnji sa psom i chatgpt mi je odobrio da uzmem dan pauze od trčanja i dalje smo opet pričali o dinamici kojom se fascije oporavljaju i onda sam ga davio da mi objašnjava sve slojeve između đona patike i kostiju stopala i posebna draž je bila što je taj razgovor slušalo i moje kuče pa je završilo blic kurs anatomije i biomehanike i na kraju smo upisali dobrih 4km a obzirom koliko ona voli da zastaje i njuška, za to nam je trebalo dobrih 1h15' pa vi računajte prosek.
Nema komentara:
Objavi komentar