13 travnja 2026

dođoh zaspah ništa ne videh

uskršnji ponedeljak, neradan dan
drugo veče paris-roubaix je trebalo da bude sportski klimaks jer u odnosu na muški biciklizam kod žena imaš i adut smotanosti pa jednačine imaju jednu nepoznatu viška i sve se pretvori iz pokera u rulet

no nije me htelo
još od jutra sam neprestano zevao kao neka igračka koja se navija negde iza leđa i na svakih dva minuta yaaaawwwnnnnn 
pa je krenulo neko dosadno šmrktanje pa sam popio i tabletu protiv alergije i to onu slovenačku

jutranje trčanje je bilo samo 7km, reda radi, pa malo odmora, pa opet zevanje, pa sam onda secirao patike i napokon iskasapio Šift Prve i Noosa FF kojima je đon bukvalno NOV, sa samo par ogrebotina ali istrošenost NULA
svaka čast

ali zato se pena utabala pa je osećaj kao da trčim bos, i nisam hteo više da ih "cedim" nego rekoh - najsigurniji način da ne dođe do onog "još samo ovaj put po kiši" je da ih ubijem i sameljem u mašini za meso kao što su u onom kriminalnom klanu velje nevolje

nakon poprečnog, kao što sam obećao, presekao sam ih i uzduž i spojio dve-u-jednu, moram priložiti fotku te frankenštenisice


i na kraju zaprška, e-vožnja od 4 sata na +24 a obukao sam se kao za +18 jer sam se prethodna tri dana smrz'o i mućak, nisam ni danas ubo nego sam se skuh'o pa sam morao sporije da kotrljam da se dodatno ne bih zagrevao i obzirom na kalorijski balans ispalo je kao da sam išao skuterom a ne biciklom
došao kući kasnije nego inače, ručao, odgledao biciklizam do poslednjih 40km i sledeće čega se sećam je proglašenje pobednice
moram sutra pustiti reprizu reprize

Nema komentara:

Objavi komentar