27 studenoga 2014

san

sada je pak, sa aspekta vežbanja, motivacije, sposobnosti,
postalo zanimljivo to preplitanje niti,
kao u lutkarskom pozorištu


da bi lutka igrala, Majstor mora da povlači sve konce sinhrono
ako zaboravi na samo jedan, lutka će da ćopa

juče su najmanje dva konca zakazala,
jedan je prilagođavanje na promenu klime i zimu,
a drugi je bio manjak sna.
naime u prethodnih nekoliko noći sam loše spavao,
svake noći bio budan nekoliko puta po pola sata - sat.

i kad sam juče krenuo na trčanje, odmah sam primetio trome noge
a onaj, nazovimo ga "glavni" konac koji nosi telo,
navodno je trebao da bude najjači,
jer sam prethodnog dana odmarao od trčanja,
i nakon poludnevnog stajanja "samo" otišao na sat i po šetnje

nije da mi se uopšte nije trčalo, ali sam bio bezvoljan skroz
otišao 6km uzbrdo, 
nekom kučetu koje stalno hranimo odneo ostatke od pečenja,
pa krenuo nazad okolnim putem da se malo zavučem u krivine,
da ne trčim nizbrdo magistralom, jer je bio hladan kontra vetar
dođem do reke, zastanem minut da se malo istegnem,
opalim par fotki, i kad sam trebao da potrčim dalje, šok!
ne ni šok, nego STOP!

dajte mi krevet, da legnem i da se ne pomerim do sutra ujutru
nastavio malo da vežbam, odradio ceo set gimnastike,
i na jedvite jade napravio prvih par koraka
kao što bi rekao Johnny "lavina kotrljajućih tegova na nogama"
i dobro, jednom kad sam krenuo, bilo je lakše
imao sam osećaj da sam prvi minut trčao sa kadencom 80
(dvokoraka u minutu, uspoooooooreni film)

e a znate koji mi je trik, da se motivišem?
pomislim da sam na kraju Ultre, neke
i onda računam, zamisli da si pretrčao 100km, i imaš još 10km
i imaš deset minuta prednosti nad Drugoplasiranim, recimo
pa da li bi bio zadovoljan, da su ti noge u ovakvom stanju?
da NE MORAŠ da hodaš, nego eto, samo nisi baš voljan
ali možeš da trčiš
i onda uglavnom pomislim, pa ne samo zadovoljan, skakao bih od sreće
i tako, obzirom da sam u zadnje vreme često morao da se motivišem,
u mislima sam pobedio jedno 100-nak Ultra trka
to jest ne samo u mislima, ZAISTA me niko nije prestigao sve do kuće

a danas je novi dan, to jest više i nije novi, već je podne.
noćas sam ukupno preležao 9 sati, 

valjda sam od toga odspavao bar 8...



dok god nema Posla, mogu da biram da li da sedim kući i nešto pišem,
ili da pokušam da popravim loš utisak, koji su noge ostavile juče
pa, ako je teško napraviti neki grandiozan pomak, 
barem pokušaj ne bi trebao da bude težak
a kad sam ja u pitanju, svaki pokušaj je bar napola urađen posao
drž'te mi palčeve

Nema komentara:

Objavi komentar