nakon što je svanulo oblačnjikavo jutro, sa nebom prevučenim onim šlagolikim oblačićima, rekoh eto prilike da mi bude fino
kao u onoj pesmi
"kupio sam bombone,
kupio sam čokolade,
i karte za kino,
uh što će nam biti fino"
dok sam pretrčao prvih trista metara svi oblaci su se razbežali kao da je neko viknuo RACIJA i ostadoh da se sunčam sa povetarcem u leđa
standardno do južne obilaznice koju obilazim (igra reči hah) češće nego nadzornik izvođača radova
tok Kolubare se još uvek izmešta da bi most koji spaja dve industrijske zone prelazio reku pod dobrim uglom i već imam one leptiriće u stomaku razmišljajući o onom malom vremenskom prozoru kada bude skoro gotov i taj krak, ali ne skroz gotov
tu će biti fora trčati jednom trakom dok asfaltiraju drugu, postavljaju znakove, crtaju bele linije.
tojest prvo po makadamu tj kamenju pa dalje već kao budu napredovali radovi i postavljenje novih slojeva kolovoza (puta, ne Avgusta)
elem do okreta mi se majica već zalepila za leđa pa sam se zapitao zašto sam uopšte pored 50 dresova uzeo pamučnu majicu
verovatno je bila "ni čista ni prljava" pa da joj presudim ulazak u veš mašinu
u povratku me dočekao vetar i koliko god sam skraćivao korak puls je nastavio da raste, a od tolike vlage ko zna i koliko sam tečnosti izgubio iako je trčanje bilo samo sat i malko.
u podne idem u školu sa ličnom kartom da upišem za A kategoriju
držite mi palčeve da ne položim i da nastavim da pišem o trčanju ili barem biciklizmu, umesto o moto izletima :-)
Nema komentara:
Objavi komentar