ali mi je instruktor auto škole ulepšao dan.
radi se o nečemu, A EVO I O ČEMU!
krenem ja sa idejom (zašto se kaže KRENEM JA, da li je nakon KRENEM moguće dodati on/ona/ono/they/them?) da odem biciklom donekle i da tamo nešto malo otrčkaram, i da to tog Donekle odem autocestom u izgradnji.
naravno na ulasku na gradilište sedi bivši Lolin auto-instruktor s kojim sam se pre neki dan upoznao, i to će se ispostaviti kao istovremeno genijalna i tragilčna ideja.
naime čovek od 80-ak godina tu sedi dokon celog dana, pazi da ne uđe u kontra smer neko neovlašćen, osim ljudi koji su tu zaposleni, i kad god me ugleda izađe da se malo DRUŽIMO.
majko mila o čemu mi je sve on napričao, o vlasnicima svih ostalih auto škola u gradu, o sređivanju šupe, bacanju otpada, (srodna duša), i o tome kako je jednom sve pobacao pa je zatim išao na tu divlju deponiju jer mu se doslovno sutradan zatrebalo nešto što je juče bacio...
tu uskočim ja sa rasporedom svoje šupe, svim razvrstanim šrafovima maticama šelnama i tiplovima, odao mi je priznanje da nije toliko pedantan, mada bi ga žena manje tlačila da jeste.
i tak.
odvozao do tamo i polukrug i nazad i to je bilo to.
Nema komentara:
Objavi komentar