15 siječnja 2025

iznenadni gubitak svesti

istuširao se ja juče lepo, otišao na posao, tek pola sata pred pauzu mi piše kolega tu iz grada, pita me da li bih na trčanje.
kažem Loli, ma odoh biciklom da nahranim onu mačku kod prodavnice (4km odavde), već sam trčao.
ma zašto, idi s njim, idi zezaj se, nahranićeš mačku posle toga, stalno trčiš sam pa šta fali malo da promeniš.
rekoh njemu ako može pola sata ranije, onda sam "in", on reče okej i nađosmo se na stadionu.

dotrčao sam do tamo (2km) i dok je on došao još jedan krug, za vreme kojeg je došla neka mlađa žena da trči kontra smerom od mog.
tačnije ja sam trčao kontra, u smeru sata.
dok je kolega stigao ona je već završila, sela u kola i otišla.
e sad doći autom na stadion da bi otrčao tri kruga (1200m) to mi je malo čudno ali hajde, sto ljudi sto treninga.

s njim 5km pa natrag na posao, tako mi je posle jutarnjih 9km izašlo još 9km.
jutros sam bio sličnih ambicija no do Lidla mi je još i bilo okej, mada pohladno.
ušli unutra i uzeli čega treba, super sreda mora da se iskoristi kupon, po izlasku Lola ode kući biciklom a ja rekoh sad ću da nastavim da trčim.
kaskam i plačem od zime, skroz sam se ohladio i preOhladio.

sim tam po blokovima (kvartovima) tek da se ne vratim kući posle 3km, izašlo je oko 5 pa sam kružio oko tržnog centra da ipak bude 6km.
ako se popodne pojavi sunce možda i otrčkaram do one mačke.
sutra u podne je sredina meseca a ja već imam 100km trčanja, to je kickstart u odnosu na prošlu godinu kada sam u januaru imao 170-tak.

koleno onak, juče posle drugog trčanja se primetno pogoršalo ali jutros je opet u uobičajenom raspoloženju.

Nema komentara:

Objavi komentar