što jednom reče moja draga taštica "nisam vam ja nešto božanstvena".
juče sam nakon šestice dodao četvorku tako što sam otišao biciklom 3km do ind. zone i tamo ugledao zaleđene njive pa pokušao tuda da trčim.
led je negde bio zaleđena zemlja a negde zaleđeno blato tako da nije baš sve bio led što se na belim patikama na kraju bogme itekako videlo.
malo sam se IZLOMATAO, rekoh - sutra moram smanjiti mileage.
to sutra je došlo danas.
ima ta jedna situacija koja se ponekad ponovi i uvek mi se smuči ali protiv toga nema leka.
odem bilo gde iz kuće po tmurnom i hladnom vremenu i toliko se "nakupim" hladnoće da mi se posle toga uopšte ne ide iz kuće.
čak sam pustio teve i odgledao neki bijatlon.
no posle užine rekoh ajd daj šta daš, da vidim ima li sunca negde gore na brdu.
obzirom da sam na veb kameri na 1000m nadmorske video osunčane pejzaže.
ne moram da vidim čak ni sunce, mislim onako oči u oči, dovoljno je samo da se pojavi ona žuta fleka iza oblaka i eto sreće.
možda treba da nosim biciklističke naočari sa žutim staklima, čak i na hajku?
no ništa od sunca, sivo i bledo i sivo i izmagličasto, ružno.
biciklom 2km do ulaska u nezvanični park prirode, odatle hajk uzbrdo pa po nekim njivama kuda samo ja znam prečice i kad sam sišao nazad na reku rekoh daj da se još malo zagrejem i dotrčim 2km do bicikle, dva po dva = dvesta dva, takva mi je bila logika.
Nema komentara:
Objavi komentar