e ali, ali, ali.
prekjuče je bio govnjiv smogovit dan, juče je bio bistar kao planinski potok, a danas je osvanulo nešto na pola, obećava da će biti kao juče, ali u podznaku tačno vidiš da mu je prekjučerašnje gowno.
dok sam stigao do Tamo, već sam se smrzao.
sim tam sim tam, malo nalupao kotače po nekom rndavom puteljku, i rekoh ja realno neću uopšte stići da trčim.
ovako ukočen i ukrućen.
ne kao ona stvar nego kao penzioner.
i tu odlučim da neću uopšte ni trčati nego probati na udaljenom terenu proći što više puteva, kroz prema skroz, kilometara, milja, puteljaka, i bogme prođoh.
i beše mi lepo.
i namakoh 59km električnom što mislim da joj je lični.
tojest nama.
koleno sam juče udario na neki gelender na stepeništu i sačuvaj bože me zabolelo, pa kao što sam smatrao da juče nije neophodno trčati, rekoh smatraću i danas.
mahnuo mi je Monah Aresnije iz džipa, onako neobavezno.
sa istim onim crnim naočarima za zavarivanje.
pop je influenser.
vozi Tiguana.
šta više reći.
Nema komentara:
Objavi komentar