e sad, to baš i nije jezero nego ga tako zovemo, tojest tako IH zovemo obzirom da ih ima nekoliko na raznim stranama od grada, to su rupe u tlu, tzv vrtače, koje su napunjene vodom pa su radije neka velika bara nego malo jezero, malo je napeta nomenklatura :-)
elem, vidim ja lepo ide nekakva staza u krug. siđem biciklom 50-ak metara sa glavnog puta da proverim, nasuta je kružna staza od nekih stotinak metara, doduše malo krupnim kamenjem ali sve je bolje od blata i one glinene lepljive zemlje.
setim se da sam ujutru pretrčao 8.7km tojest setim se da nisam punih 9 pa proverim na satu pod "last activity" i rekoh sad ću ja ovde da trčim bar 300m a ako preživim možda produžim i do 1300m kao što ima u aranđelovcu ulična trka 1300 kaplara, taman za svakog od njih po korak.
nakon prvog kruga skontam da je dužina staze 220m, palo sam je potcenio, dakle puta šest bi bilo 1320m, taman koliko mi fali. krug po krug i shvatim da nogama ne fali ništa, bicikla je parkirana tu pored klupice, nigde nikog u blizini pa je nisam ni zaključavao.
i tako dopunih do desetke.
jutros laganih 9km puteljkom koji sa severne strane nadzire grad, lep pogled na planine prekoputa na jugu, najavljivano naoblačenje je sve bliže dok se sunce još bori sa oblacima za poslednji ćošak neba, noge nekako trome ali ide se, kotrlja se.
koleno solidno, nije bilo onog inicijalnog bola koji obično prati prvi kilometar.
Nema komentara:
Objavi komentar