otišao do ženke rase malinoa i nahranio nju i 6 štenaca.
kad sam već 15km od grada zašto ne bih bio i celih 20?
produžim do prve varošice i tamo zavežem biciklu.
odem na trčanje nekim puteljcima kojima sam samo par puta u životu prošao peške, logično je da sam tamo uglavnom biciklom dosezao.
pre polaska sam u prodavnici kupio red bull, izgleda da je pomogao.
prvi kilometar je bio maksimalno spor trom i neodlučan, mislio sam čak da će možda na tome sve i da se završi.
no iz km u km kao da je red bull počeo da mi daje krila, čak sam i manje uzbrdice lagano ustrčavao, dužih nije bilo mada osećam da mi ni one ne bi smetale.
kružić je ispao samo 8.3km pa mi tako do kraja meseca fali samo još 5.7 da izjednačim prošli Mart.
koleno osetio nisam, neki mali žigajući osećaj u desnom dupetu, moram malo proteeeezati leđa pre nego što se zapati neki išijas.
u povratku spazio neku šugavu mačku, kupio joj dve kesice hrane, zatim sebi neki izo odnosno imitaciju dotičnog, i za poslednje svraćanje u neku kupnju odaberem pekaru na izlasku iz sela.
tu tresnem jedan burek sa sirom i na krilima vetra dolepršam nazad kući, verovatno teži nego što sam bio kad sam krenuo.
ako ne od težine trbuha, onda od težine te silne sreće koja me je preplavila.
Nema komentara:
Objavi komentar