A EVO I ZAŠTO
posle šetnje sa psima niz/uz reku, krenem na trčanje,
tek eto je Lola sa zamolbom da promenim česmu
koja je pazi sad - OTPALA.
verovatno je tu nešto bilo zaleđeno
iako smo vodu ispustili preko zime,
i nešto je puklo, i cvrc.
probao sam da napravim žljeb i ubacim nešto unutra
i da izvadim deo cevi iz veće cevi no toliko je zapeklo
da mislim da će morati da se menja onaj T dodatak.
posle skoro sat pokušavanja sa ubodnom testerom, brusilicom, pištoljem za vruć vazduh, i par turpija, krenem da se opet oblačim za trčanje no skontam da je već skoro 18 stupnjeva i rekoh - odoh ja na bajk.
ponesem malo hrane da bih prošao pored onog ućebanog psića, dam mu da jede i na to istisnem pastu za uspavljivanje koju mi je dan ranije dala žena iz azila, i nakon 20 minuta jurnjave po livadama on napokon izgubi snagu i legne, ja ga šćapim i stavim mu povodac oko vrata, i sačekam prevoz.
kad su ga odvezli na oporavak (još uvek je bio mamuran) nastavio sam vožnju što bi rekli "punog srca" jer ovo mi je u samo par dana drugo spašavanje neuhvatljivih i poludivljih pasa.
ostao sam na 136/193km, istiih 57km mi još uvek fali
a dana je ostalo osam,
kad prođe još jedan ostaće ih sedam...
sedam malih dana, padam u nesvest,
kad još jedan prođe, ostaće ih šest...
Nema komentara:
Objavi komentar