rekoh kad je bal nek je maskenbal.
pa sam se onda pokolebao jer je najavljen mnogo lep dan, rekoh mogu mtb-om da odem negde u pauzi posla, nekih 40-50km po lepom sunčanom 20+ stupnjevitom danu.
u tom slučaju bih jutros trčao maksimalno 11-12km.
kad sam krenuo na trčanje još uvek sam flertovao sa tim maštarijama, no malo vetar malo semafori (pa skrenem kud nisam planirao) me odvedoše na drugi kraj grada.
nema veze, rekoh, ima i ovuda lepih alternativa.
negde oko 4km sam osetio neki zamor u leđima, kao da uopšte nisam spavao.
skrenuo sam na neki polukrug i sad računam da mi do kuće fali još toliko, izašlo bi nekih 8-9km i često tu obrnem par "osmica" po kvartu da zaokružim na deset.
u tom trenu sam zastao kod Lovačkog Doma da se malo istegnem, malo sam posmatrao divlje patke, odlučio da se prošetam do parkića i onda tako odmoran da uradim neka ubrzanja na najstrmijem delu staze.
deset puta juriiišššš uz dvocifren nagib,
bogme isplatilo se što sam malo predahnuo.
tu mi se odjednom više nije trčalo a i zašto bih ako sam već zadovoljan.
na onih malo manje od 5km sam dodao taman koliko treba da ne mogu da zaokružim na šest, eto ti ga sad.
izašlo mi je dakle i tri kilometra hajka uz reku.
Nema komentara:
Objavi komentar