21 travnja 2016

oskari i ostale statue

Evo kako je započeo ovaj dan:
"Prilikom brisanja prašine shvatismo da imamo dva skoro ista odličja. 
Jedan trkač je Lolin, jedan moj, jedan je sa Sljemena, a drugi sa Cera. 
Dakle obojica brđani."


Valjda sam, kad god ugledam jednog ili drugog, uvek pomislio "ovo je onaj sa sljemena" i nijednom mi nije palo na pamet da ga viđam čas ovde čas onde. Lepo je rekao Alen Islamović, za sreću dosta je 30 kvadrata, a ja hoću 330, i eto problema. Ne znaš šta ti se sve nalazi u kući. Ali to je bio samo početak. Dan se nastavio ovako (druga slika na fejsu, jutros):

"Sad ćete reći ili da sam lud ili da se pravim blesav,
ali evo upravo shvatam da i od ovih imam dvojicu."



Jednog sam zimus nasadio ispred televizora, u fazonu "Vau koja egzotična statua, oduvek sam želeo ovakvo nešto". Kad evo među cd-ima na polici već stoji isti takav, ko zna od koje godine. I kako sad rešiti dilemu koji od njih je onaj pravi Pobednik, kad stara hebrejska pesma kaže "... na tronu može biti samo jedan"?

... i nakon svega dođe Lola i kaže
- pa ima isti takav dole kod Mame u sobi, i njega si zaboravio?
Gledam i ne verujem sopstvenim očima!
Što bi rekao Solomon Bičakčić u Audiciji - fakat trojica!
Morao sam da otvorim bajadere od 300 grama, da bih im napravio postolje.


Nema komentara:

Objavi komentar