ne bih da ureknem iliti izbaksuziram išta.
probudim se jutros i čak mi se učini da mi se i čašica vratila bliže meniskusu i da deluje manje izdignuta iliti oteknuta ili kakogod.
bola nema sunca nema meseca nema kako reče kusturica ali zato snega ima jer je noćas nešto malo paduckalo pa se tek ponegde zadržao na ulicama dok je svuda drugde uglavnom samo vlažno.
tek poneka bara u koju sam naravno morao da upadnem jer sam blenuo negde u stranu.
poštedio sam hokice ovaj put, uzeo one već napola iznošene bruksice glicerin ricinus nešto slično, i rekoh pomoz bože.
od početka teške noge, iju, rekoh, neću valjda opet skratiti i razočarati se te izgubiti smisao života?
prvi kilometar 6'10" no kasnije se ispostavilo da su to bile neke greške jer mi je do kraja prosek izašao ispod pet i po minuta.
kružio sam naokolo po gradu jer je državni praznik (neki od Ustava je donet mada ne znam kakve to veze ima sa neradnim danima) i jako malo prometa, mogo si pretrčavat ulice gde god ti je volja.
nakon 6km meni ništa, nakon 8 takođe, i tako okolo naokolo zaokružih na 10 i malko.
koleno ništa, malo nelagode u leđima jer sam juče preterao sa onim vežbama, no ništa strašno.
nije mi toliko krivo što kasnim sa kilometražom koliko mi je drago što nijednom na trčanju nisam ništa osetio u kolenu.
Nema komentara:
Objavi komentar