ili produžim u neki hajk, proglasivši dan odmora.
no srećom nisam bio toliko umrtvljen pa sam se otisnuo u jurnjavu novih Hoka da stignu po kilometraži stare tojest one pre njih.
standardno kruženje po kvartovima jer mi je tako lakše psihološki, nemam osećaj da sam negde daleko otišao a kilometri se nakupljaju.
a opet je lakše nego nedajbože po stadionu vrtit krugove.
no kad rekoh stadion, setih se da tu sa jednog od manjih stadiona u gradu, postoji staza kojom se prelazi uzbrdo preko vojnog poligona i rekoh da malo protrčkaram tuda da vidim kako izgleda taj kutak uopšte, nisam prolazio par godina jer je sve u trnju i šiblju pa mi se ni ne ide dalje bez onih makaza za vinograd.
i tu na pomoćnom terenu loše sračunam dokle je zaleđeno tlo a dokle nije i uletim u neko lepljivo gnjecavo blatonce, userem nove hokice i ostanem posle toga deset minuta da ih ključem od kuće čistim na jednoj klupi.
posle toga ih malo u travi dovršio čisteći ostatak đona tako da sam na kraju smeo da se vratim kući.
psi me iznjuškali kao da sam bio u bogzna kakvom lovu.
7.25km, hmm.
Nema komentara:
Objavi komentar