posle doručka pogledam kroz prozor ka toj kući udaljenoj 50m od nas, da vidim na koju stranu vetar nosi dim iz dimnjaka, vidim da duva zapadni.
otvorim yr.no da vidim šta kaže cenjeni portal, kaže duva istočni.
ja se namrštim a on me pita - jel ti veruješ meni, ili sopstvenim očima?.
rekoh ja sam druže neodlučan.
na kraju je duvao severni.
opet sam krenuo vidno raspoložen jer nisam apsolutno ništa osetio u kolenu, rekoh ovo će biti divan dan, divan dan.
ugledao sam sinoć na nekoj polici slušalice koje sam kupio iako ih nikada ne nosim, ali su bile na žešćoj akciji, i to samo žabokrečina-zelene, dok crne drže cenu.
ako ikog zanima model to su neke JLab go air sport, one što se zakače iza uveta, može da se nosi samo leva ili samo desna što je fora jer npr jednu mogu da uparim ja sa svojim telefonom a drugu Lola pa mogu da joj se javim dok sam na bicikli odnosno ona meni dok kuva ručak.
a ako recimo nekada kupimo motor ili dva, može svako da stavi po jednu ispod kacige i možemo lepo da pričamo, doduše operateri uvek isključe vezu posle sat vremena bez obzira što imaš neograničeno minuta.
mada se na motor valjda seda da se odmoriš od pričanja, nemam pojma.
pronađem na Bandcamp aplikaciji neki post-rock i primetim da trčim malo brže od uobičajenog, eto ti dokaza da ovi što ne mogu bez slušalica ne bi bili brži od kišne gliste kad bi ih skinuo sa muzike.
rekoh kad mi već ide, neka ide, i tako doterah do 13km, stigao sam tačno do tačke za koju sam pomislio "eh, kad bih do tamo stigao...".
napolju prijatnih minus pet na jakom suncu, između 7 i 8 sati sam raspremao sobu u kojoj stoje bicikle i trenažeri, da ubijem vreme dok se sunce malo više ne podigne.
Nema komentara:
Objavi komentar