01 studenoga 2012

vreme (sati) i vreme (oblaci) -

previše mi je svetla u sobi ovako u sred noći pa sam podesio u word-u neku polutamnu pozadinu... kad rekoh "u sred noći", pa nije baš, za 2 sata će svanuti a ja nemam pojma zašto sam se (opet) ovako rano probudio. poremećaj sna. juče sam se pak uspavao, već je uveliko bio dan kada sam ustao. i ta polovina noći. zato se zove po-noć, ponoć. sredina noći, aritmetička, kao što je i po-dne polovina dana. doduše mnogi toga nisu svesni jer kad ustanu u podne, njima je polovina dana negde daleko predveče, jer pod "dan" računaju onaj budan period određenog datuma, a često tu upadne i par sati od onog sledećeg. moj grad se ionako nalazi na takvoj geografskoj dužini (longitudi) da nam nikada podne nije u podne. niste znali? pa evo, sredinom oktobra, malo pre pomeranja časovnika, prva svetlost se pojavljivala oko 6:40 a poslednja se videla oko 18:20, dakle sredina dana je bila negde oko 12:30. a ovih dana se jutarnja svetlost pojavljuje oko 6:00 i vidi se do 17:00, dakle sredina dana (vidljivog dela datuma) je u 11:30. i tako će biti cele zime, par minuta gore-dole, i tako će biti svakog narednog leta, podne će nam šetati po pola sata ispred-iza ali nikada neće biti u podne. isto tako i ponoć, zimska ponoć nam je u 23:30, to je ona tačka do koje je mrak trajao upravo onoliko koliko mu je još preostalo vladavine do zore i novog dana. u tom smislu, reći da si ustao "u po noći" a probudio se oko 4 ujutru, vrrrrlo je daleko od istine jer je sredina noći već 4.5 sata iza mene.

a probudilo me je neko lupanje, verovatno neka grana kači po oluku kada je prejak vetar, a noćas se zbog promene vremena bogme treslo na sve strane, sa jakim udarima juga. proleteo je i neki nevidljivi oblak, jer je valjda bio tamno sivi na tamno sivom nebu, ako se tako može reći, jer kada je oblačno onda su oblak i nebo jedno te isto, naročito noću. u utorak sam se smrzao na 5° i onih 30km laganog trčanja, juče sam se opet smrzao na bicikli jer je svanulo 0° a bilo zubatih 10° kada smo pošli u planine a povratak je bio nizbrdo i kroz dosta senki jer je već bilo kasno. sinoć je ipak bilo čitavih 8° a jutros je već 11°, dakle biće dan mlakušan. otprilike onako kako je znao da kaže čovek kod kojeg smo na pripremama proveli par zima u Tivtu: "gnjilo, gnjilo... a šta ćete, u krpe!" misleći da treba da se umotamo u neku ćebad i predremamo ceo dan. mi smo pak uzimali cokule i išli na pešačenje duž Vrmca, ako se beše to zvao Vrmac; iz Tivta smo se peli nekim kamenjarom skroz do vrha, do neke antene, pa onda desno po grebenu do iznad samog Kotora, i odatle opet nekim prečicama nakoso u Tivat, a u najdužoj varijanti je taj blatnjavi treking potrajao skoro 8 sati. to nam se navodno računalo kao zamena za dužinu na bicikli od 6 sati. toliko o klimi i jugu, gnjiloći i krpama. nisam ja tip za "u krpe".

za danas sam opet imao neke planove na dva točka no od toga neće biti ništa jer će po kišici jedino razumno biti kraće trčanje, a uz pravu opremu je puno bolje biti sat u toplom (peške) nego par sati na hladnom (bicikla). no o tom potom. 

btw tek sad primećujem da je utorak bio 30-ti u mesecu, kada sam trčao 30km. da sam toga bio svestan, verovatno bih svima dosadio sa naslovima 30+30 ili šta već, uglavnom napravio bih od toga takav događaj kao da su se sve planete nanizale u jednoj liniji, mada mislim da je ovo poslednje malčice nemoguće.

Nema komentara:

Objavi komentar