15 lipnja 2016

fata je fata

Kulminacija onih eksperimenata (kad sam radio isti trening dan nakon trke, dva dana nakon trke, dan za danom, umoran, odmoran, i sve upoređivao) je dostignuta danas kada sam ga uradio ujutru pa popodne!

4 x 800-900m uzbrdo (sa pauzama od po minut-dva odmora u vidu laganog hodanja) sam jutros uradio za ukupno 16'01'', a popodne za 17'07'' što znači da sam deonice trčao 5'10''/km, umesto 4'50''/km. Eto toliko sam bio umorniji, a bogme ni ručak mi nije pomogao jer sam došao s posla mrtav gladan i pojeo četvrt pileta!

Mislio sam da ću otići ili da se prošetam s kučićima ili odem negde malo biciklom, onda je spičio pljusak, onda mi je palo na pamet da bih mogao na još jedno trčanje, onda mi se prvo učinilo da uopšte nisam naročito umoran, onda mi se učinilo (kad sam se već spremio za trčanje) da sam odjednom nekako poprilično umoran, onda sam progutao knedlu i rekao "u ime nauke, pašće još jedna žrtva!" i ipak otišao.

Što jes jes, NISAM nešto ginuo nego sam sve otrčao onako sa nekih 85-90% volje, a recimo da inače trčim sa 90-95% te neke pomenute volje, malkice je teško to objasniti, osim ako neko nije razmišljao na sličan način o intenzitetu i doživljaju treninga, e onda će me shvatiti. 


Od svih ovih poređenja i brojki zanimljiva je i ova da je Polar obračunao kao "vreme potrebno za oporavak" (najdesnije na slici) 12 sati od jutarnjeg i 11 sati od popodnevnog trčanja, dakle eto i to se primećuje, kad ovako otrčiš trening oporaviš se sat ranije. Kome to bitno menja život, nije loše da ima u vidu :-)

Nema komentara:

Objavi komentar