16 listopada 2016

umoreska

sutra ću više detalja, sad samo da saberem utiske na gomilu. 
dakle sledi mala jedna humoreska.

kao prvo ne treba da slikam u kojim patikama trčim jer onda iste takve pokupuju neki šumari što su asfalt videli samo na razglednicama, pa u kupaćim gaćama istrče maraton 2:51.
i još dođu u cilj sa čičkom, na pomenutim, je li tako, gaćama.
a svi znamo koliko znači domaći teren i kad poznaješ sve prečice.
ali eto, ako laže koza, znate kako se kaže, ne laže čičak.
pa posle onaj drugi išao 2:59:08 a kaže nije se nadao nije očekivao.
a svi znamo da je u novom sadu staza ili dva kilometra kraća ili kilometar duža, tu nikad nemaš između.
pa je očigledno ove godine bila staza uvr glave 37-38 kilometara, inače se ne bi bronza na ženskom državnom rešavala između 3:15 i 3:20.
bar sam ja upućen.
mislim, u te stvari.
najgore smo prošli mi što smo sekli krivine jer su uz ivicu bile najveće baruštine.
što je pošteno, jer mi uvek najbolje prođemo, pa eto bar jednom u pet godina i mi da nadrljamo.



imamo u kući slika sa trke čitavih komada jednu, pa sam pažljivo birajući na kojoj sam najlepši ispao, odlučio baš nju da stavim kao ilustraciju.
to je trenutak kad smo se Ksenija i ja dogovorili da idemo prva 32 kilometra (do razdvajanja) ravnomerno po 4'30''/km, pa smo krenuli po 4'10''.
da bude ovekovečeno.
izdržali smo negde do 18-og kad sam ja shvatio da je ispred mene previše plavih brojeva trke od 33km, pa sam krenuo da sve to hvatam.
ko velim ako se raspadnem okriviću nove patike za to, stare cirka 16 sati.



em sam kurvinski u trenu zaboravio kako sam se godinu dana kleo u asics, em sam curu ostavio na pola trke bez doviđenja.
šta ću, ako negde moraš da se držiš onog balaševićevog - obećo sam, al jebeš ga... - onda je valjda najprikladnije da se to desi baš u njegovom novom sadu.

jedini kojeg nisam zeznuo je bio dečko koji je na podijumu moje trke bio treći, jer sam mu na 28. km vikao da stižemo onog mađara kojem je mrak pao na oči, a ovaj momak nije imao pojma koji je u trci i maltene je bio odustao i prešao u neko rastrčavanje.
bogme ni on ni njegova cura nisu mogli da veruju šta ih je snašlo, da si video te selfije i kako mu je popravljala frizuru za proglašenje, baš je bilo onako dirljivo.
nije baš da mi je rekao hvala ali hajde, nema veze.
izgleda da je dovoljno i deset sekundi da ti slava udari u glavu pa da na sve ostalo zaboraviš.


titulu naj slike sa maratona nosi ovaj dečko koji se tako stručno nasadio ispred nekog žbuna da je po frizuri bukvalno demolirao lenny kravitza :-)

šta ja ono rekoh, blog ću sutra?
a večeras napisao dupli!

Nema komentara:

Objavi komentar