16 siječnja 2019

Karleuša


Vidim u vestima da se pominje ta neka zvezda pevačica seks simbol mada ne znam tačno kako izgleda evo očiju mi. Znam da je neka plava i premalterisana slojem pudera debljim od fasade na mojoj kući i da ima dva metra i sto kila kao neka odbojkašica. I da je od jutros u svim novinama, jer neko je stavio sliku ponude dnevnih novina na fejs, u smislu ne puštajte decu da prolaze pored trafike, svačeg će se nagledati. Pa sam stavio ovakav naslov da oni što guglaju dođu ovde i da vide da su se zajebali, hohoho.

Elem nakon bicikle po mećavi mi je juče bilo još gore u nekim aspektima, eto i to sam postigao. Naime zahlađenje je donelo to da se sve zaledilo. Sve površine su postale led, sneg se zaledio po površini, asfalt koji je delovao suv ili samo malo vlažan je takođe imao po sebi sloj tanke smrznute vlage, bljuzga se zaledila onako kovrdžava i dronjava, pa ne znaš da li je gore gaziti po ravnom jer se kliza, ili po neravnom misleći da se manje kliza pa sletiš na onu stranu na koju se najmanje nadaš. I tako sam išao šetalištem uz rečicu i lomatao se i kad sam video da mi je za 5.5km trebalo skoro sat i po, shvatio sam da je već vreme da se krene nazad kući. Karleuša karleuša karleuša, pišem zbog ovih što su došli greškom pa da ne požale ako čitaju dalje.

Najveći mogući specijalista za bolesti kičme i radikulopatiju i sve te zezalice mi je ovako na daljinu (to me podseti na situaciju kada veterinaru preko vibera pošaljem sliku pa pitam da li je rana dovoljno duboka za šivenje) otprilike "napipao" stepen uništenja živca i postavio neku procenu da bi za 6 nedelja od povređivanja sve trebalo da se više manje vrati u normalu. Evo prošle su nepune tri nedelje pa se bližim polovini tog večnog puta. Reče karleuša u jednom intervjuu. I da se treba istezati u međuvremenu, da.

Aaaaa, juče sam uspeo da sjebem i nesjebivo. Hteo sam da postavim viber na drugom telefonu pa sam pipkao između starog broja i novog pa mi se nije sviđao jedan viber pa drugi pa sam nešto čačkao a sve to po onom ledu gde nisam ni bio siguran da li nešto "neće" da se učita zato što me neko ne voli iz te firme viber jelte, ili što nemam signala tamo po klisuri. Pa sam pipkao pipkao osvežavao refrešovao i sad evo celo popodne i noć i jutro neće da mi pošalje kôd za aktivaciju. Sigurno me je neki automat metnuo na čekanje jer sam previše puta tražio kôd a nisam ga dobio. Šta ću kad nisam karleuša pa da mi to neko sredi preko veze. Rekoh karleuša.

Koliko vidim sada opet otopljava pa ću početi da se spremam za biciklu, samo da vidim šta sve treba da se podmaže nakon one vožnje kroz mećavu. Verovatno ću se opet obući isto kao i prekjuče jer mi je zaista bilo taman dok je bilo onih +7. Dok sam se vraćao kroz vejavicu pa kasnije opet kišu, pomislio sam kako bi mi dobro došle suve i malo deblje rukavice, pa malo deblji kačket, pa nepromočivi šuškavac umesto tanke vetrovčice, pa deblje one biciklističke pantalone, pa... Sam shvatio da bi mi trebalo sve, ili da mi neko vrati sunčanih +7 to bi još bilo najbolje. Ali neee mooo žeee. Malo šta u životu može da se vrati. Mora da se čuva. Ko se čuva i karleuša ga čuva, kaže stara narodna.

Treba da proverim da li je žbunjoslav još živ i kako izgleda. Žbunjoslav je ženka, pas lutalica koja se prišljamčila uz neke kuće i povremeno izađe odatle a povremeno iz žbunja, pa je logično zbog toga zovemo žbunjoslav. A ima i druga žutog, on se ne zove žutoslav, on se zove onaj drugi, eventualno onaj žuti. A možda je i on žensko, kao karleuša, zaboravio sam. Moram podviriti. Mada mislim da je muško. Ako bih morao da biram između ta dva, u sledećem životu bih više voleo da se rodim kao žbunjoslav, nego kao karleuša. Jedino što bih u oba slučaja bio žensko, baš i nije neka ponuda jel.

Nema komentara:

Objavi komentar