09 siječnja 2010

Fwd: dvoje


imao je neku staru sportsku povredu, iz vremena dok se još zaluđivao maratonima i bio opsednut trčanjem, i obećao je sebi da više nikada neće trčati.
imala je staru ranu na srcu, nakon koje je sebi obećala da se više nikada neće ozbiljno uplesti u neku vezu sa "jačim (argh) polom".
sreli su se kod zajedničkog prijatelja i dogodilo im se prokletstvo zvano ljubav na prvi pogled.
nakon nekog vremena počeli su da se intenzivnije viđaju, a ona se požalila da nema partnera za jutarnje jogginge.
njemu nije trebalo mnogo da pristane na rizik, a njoj nije trebalo puno da ga zbog toga konačno zavoli.
prolazili su dani njegovog straha da će se opet navući na staru strast i povrediti, i dani njenih strepnji da će opet izgubiti nekog koga je zavolela.
nakon još par meseci u njemu je uveliko buktala stara strast za trčanjem, pa je čas trčao zajedno sa njom, a čas zapadao u planove treninga i razmišljanja o još jednom, poslednjem, maratonu. pa zatim svadba i mirno čekanje penzije.
nakon još par meseci shvatila je da je konačno našla čoveka iz snova, princa u belim patikama, sa kojim bi mogla dočekati starost.
odlučili su da se zajedno prijave na maraton, i da im to bude ujedno veridba (zaruke).
na cilju će on sačekati nju sa prstenom i zamoliti je da postane nejgova žena, u dobru i zlu, do kraja života.
sve je išlo po planu.
na dan maratona je on stavio prsten u džep od šorca, a ona je u svoju kosu uplela sudbonosno "da".
no nakon pretrčanih 30 kilometara osetio je naznaku stare povrede, koja je postajala sve groznija, tako da je odustao i prečicom se dovukao do hotela. ležeći u sobi proklinjao je sebe što je postupio suprotno svojim zakletvama, ali je delimično okrivio i nju, jer da je nije upoznao do svega ovoga ne bi ni došlo.
dok je trčala iza zeca sa balončićima "4h", razmišljala je o njihovoj vezi, o tome koliko joj on znači, i kako bez pomisli na njega ne bi mogla da izdrži do kraja. odmah bi odustala da ju je na cilju čekala samo medalja, no taj prsten kao simbol garancije srećnog života od sada pa do kraja, to je bilo ono za šta je vredelo dalje trčati.
ležao je na krevetu u hotelskoj sobi, previjao se od bolova, i u trenutku nalik nervnom rastrojstvu je zgrabio onaj prsten, bacio ga u klozet i pustio vodu. nije bio ni za šta, ni za koga, a najmanje za svadbene ceremonije. muška sebičnost i kukavički strah od odgovornosti su pobedili ljubav i odgovornost.
nekako se dovukla u cilj ali nije uspela da ga pronađe. progutala je ko-zna-koju knedlu u životu, i pomislila: oh, ne, nije valjda i on (bio) isti kao svi ostali?


--
Objavio/la s42.195 na sOK u 1/09/2010 04:06:00 PM

Nema komentara:

Objavi komentar