11 lipnja 2019

repriza i repete

pazi sad
koliko osećaj ume da prevari, tojest, koliko okolnosti mogu da prevare osećaj
ili da utiču na njega, ako ćemo da se izražavamo više racionalno nego pesnički
kao što se katkad dogodi, dune mi tako da ponovim sličan trening
ovo "trening" treba uslovno shvatiti jer je na ovim vrućinama štošta trening što na pristojnim temperaturama ne bi bilo ni t od treninga
nije da nisam imao bolju ideju, nego tako
čačkalo me nešto
daj da vidim, kako će to opet da izgleda
da li će biti neke razlike ili neće
i tako sam krenuo na isti krug od juče, od 10km
otišao biciklom izvan kruga dvojke i dalje nastavio trčeći

prva varijacija i nije nešto bitna, umesto ravnjikavom ulicom odabrao sam senku gradskog parka koji je nežno gore-dole
nakon prvog kilometra dalje istim putem, duplo sporije nego juče
odnosno, takav mi je bio osećaj
vučem se ali baš me briga
idem da prođem taj krug, da pređem preko brda, nigde mi se ne žuri
obzirom da idem duplo sporije, manje sam se i znojio
juče mi je majica bila toliko mokra da sam na 300m od vrha brda i izlaska na glavni put nakratko zastao, skinuo je, iscedio pola litra vode i vratio je na sebe onako mmmmm divno hladnu i nežno vlažnu
pa dobro, razmišljam, obzirom da se vučem kao mrcina, da trčim tako sporo da se nadam da me niko neće ni videti ni prepoznati, normalno da sam se jedva oznojio
biće ovo prosek 7.5 minuta po kilometru ladno

spust je isto bio metiljav, a na par uzbrdica kojima je taj spust špikovan sam zamalo prohodao koliko mi je delovalo da sam nekako kilav, iako se ništa ne trudim pa se u tom smislu ništa ne iscrpljujem
pred poslednji spust me je nešto zavrnulo u stomaku i iako bi to trebao da bude jedan od bržih kilometara zaustavio sam štopericu i potražio zgodno mesto za istezanje i razgibavanje
komarci su mi bili posebno zahvalni na tome
uglavnom, kad sam uzeo da uporedim oba trčanja, ostao sam u čudu


razlika između "hej pa uopšte mi ne ide tako loše!" i "brate vučem se, puževi me pretiču" je bila čitavih pet sekundi po kilometru!
tome treba dodati dve stvari, da je prvi kilometar kroz gradski park sporiji desetak sekundi od onog po asfaltnom putu, i da nisam otrčao poslednjih kilometar i malko gde se put spusti preko 100m nadmorske
sve u svemu, ladno je mogao da bude isti prosek, ako ne i bolji
pa ti vidi koliko je osećaj važan faktor u procenjivanju brzine i snage

Nema komentara:

Objavi komentar