kada sam prvi put zapucao na taj trening od 62km (31 out and back) koji mi je tu negde među prvima, PRVI put sam shvatio da se prebrzo zamaram ILI da sam preambiciozno krenuo, pa sam napravio skretanje jednim blažim uzvodnim uspončićem i sve završio nakon 50-ak umesto 60-ak km.
DRUGI put sam probušio gumu na tom okretu na 31. kilometru pa sam još malo vozio, malo se šetao prema kući, malo se vozio u taksiju sa frendom koji sada taksira a nekada smo vozili zajedno u klubu.
TREĆI put sam pak shvatio da nemam dovoljno vremena pre posla pa sam silom prilika ovaj put okrenuo na 21. kilometru i na kraju dobio maraton, nisam bio zadovoljan dužinom ali sam bio zadovoljniji tempom.
jutros pak ČETVRTI pokušaj je prošao odlično, primetilo se čak i da je nešto od prethodnih "puteva" ostavilo nekog napretka u nogama, pa mi je bilo i lakše, i brže, i jače, sve se sklopilo.
umesto da sam crk'o onog dana kada sam probušio gumu (trn me spasao) da bih jedva namakao 30 prosek, danas sam sa manjim naporom dobio 31 prosek i sve u svemu znam zašto ću sutra ići negde lagano.
instruktor me zvao eto 6.5 dana nakon što sam položio teoriju, na sreću nije popodne jedina opcija nego on ima ideja gde još postoje poligoni u gradu pa ćemo se za naredne dane dogovoriti za prepodnevne termine.
samo da se rešim tih poligona, posle kreće zabava u gradu i gaženje pešaka.
Nema komentara:
Objavi komentar