otvorim blogger točka цом i čudom se načudim
GDE MI JE MINULI RAD??? - što reče radovan the third
ček da vidim gde sam stao...
drafts prvi:
Postoji jedna stvar koja mi se "relativno redovno" ponavlja, ako to tako mogu da formulišem.
Dakle, povremeno se potrefi takav dan da nakon što prođe deset ili dvadeset dana u kojima sam apsolutno usamljen odvezao biciklom trening ili bio na trčanju ili bio na hajku, ili bio na pešačenju, ili na šetnji sa psom, i eventualno samo jednom u sedam dana sretnem nekog poznatog, a onda dođe dan u kojem sam doslovno sreo pola grada.
Nekim čudom nailazim na muža od sestre moje žene, zatim nailazim na drugaricu sa kojom sam nekada ranije hranio pse u udaljenim selima, zatim mi spontano priđe momak koji šeta psa da bi započeo neku priču jer se nalazimo na groblju i odmah zatim nailazi komšija koji vrši dostavu knjiga po gradu i kada se dogodi taj jedan dan, tu se doslovno dogodi da ja sretnem šest, sedam, osam ili deset poznatih ljudi uzastopno u samo par sati.
I tu ne postoji između.
Ne postoje dani kada sretnem dva ili tri čoveka, tri ili četiri čoveka.
Jednostavno postoje dani kada ne sretnem nikog, dani kada sretnem "tek ponekog", i postoje dani kada odjednom sretnem hrpu ljudi.
I sada sam zbunjen.
Treba li to da komentarišem nekom varijantom horoskopa, karme, bioritma?
I preko svega da se to dogodi samo jednom, bilo bi u redu.
Da se dogodilo dva puta, takođe bi bilo u redu.
Ali taj pattern se ponavlja godinama.
Doslovno.
I uvek kada dođem kući i kada me pita žena:
„Zašto si se toliko dugo zadržao?“, ja kažem:
„Nećeš verovati, opet je bio jedan od onih dana kada sam sreo pola sveta.“
Nema komentara:
Objavi komentar