prvo me je držao kao kada dete uči da vozi bicikl a ja sam na isti način krivudao i vrludao dvadesetak metara.
nazad je već bilo malo bolje, posle pet minuta sam mogao u prvoj brzini da lagano idem velike krugove po parkingu samo koristeći kvačilo ali ne i gas.
posle par pravaca i malo krivudanja počeo sam bolje da držim pravac i da pouzdanije skrećem gledajući malo dalje prema zamišljenoj putanji.
nakon 20 minuta sam već samostalno pravio malo veće osmice prečnika 6-7 metara jer sam skrenuo pažnju instruktoru da ne bih radio samo leve krugove koji su lakši jer i biciklisti uvek u-turn prave nalevo, a ja bih da vežbam i desni u-turn.
posle pola sata mi je rekao da počnem da dodajem gas, stara yamaha diversion iz 90-ih je imala malo trzav gas i na preskoke pa je motor relativno naglo ubrzavao i usporavao ali se nisam preplašio i bio strpljiv.
nakon 45 minuta mi je rekao da pokušam prva-druga-prva i nakon par nesporazuma (zaboravim da zavrnem gas ili predugo držim stisnuto kvačilo dok se u glavi premotava algoritam kvačilo - poluga menjača - smanji gas - otpusti kvačilo - dodaj gas) pa sam imao par neplaniranih štucanja i ubrzanja, a u poslednjih deset minuta na parkingu sam već par puta uradio i druga-treća-druga, prvi put u životu osetio kako motor koči mašinom kada vratim iz treće u drugu.
naravno par puta mi se ugasio jer treba zapamtiti da ako na instrument tabli ne svetli N ne smem otpustiti kvačilo pre nego izbacim iz brzine ili spustim nogicu da se motor ugasi.
a sada džoker!
svo vreme su na istom parkingu dva deteta sa biciklicama (3 i 5 godina) uz nadzor oca vežbala isto što i ja (haha) i to mi je prvo bilo opterećenje a kasnije prosto mali dodatak da ne bude sve baš u laboratorijskim uslovima nego sam stalno morao da biram stranu parkinga koja je dovoljno daleko od njih, pa sam ih periferno držao u vidu dok sam obavljao svoje zadatke i to mi je baš bila zanimljiva "zaprška" obzirom da je ovo bio tek prvi čas.
gde god krenem, oni za mnom, šalio sam se sa instruktorom naravno uvek pazeći da sam barem 15 metara od ili oko njih obzirom da su bili jako spori ali nisam dozvolio da se sretnemo iole blisko.
kada sam pitao instruktora da li je taj prvi sat bio dovoljno dobar, rekao mi je - hej, prvi put si seo na motor i nakon sat vremena ti već VOZIŠ.
ne znam koliko je ovo u skladu sa očekivanjima na prvom času za nekoga ko prvi put u životu seda na motor, ali nisam pao, nisam pobegao, nisam nikog pregazio.
Nema komentara:
Objavi komentar