lik neradnik.
glup avgust da nemož bit gluplji, što se mene tiče.
dan je počeo šetnjom sa psom gde smo odmah u prvom kilometru na železničkom mostu preko Kolubare ugledali malu lisicu presečenu na pola.
nije htela kroz vodu pa je otkrila ljudske tragove jer je taj železnički most ujedno i pešački ("na divljaka") prelaz obzirom da je grad tako koncipiran da je sledeći most na kilometar odatle pa ne postoji prečica između najvećeg gradskog naselja i recimo elektrodistribucije, kupališta/izletišta, ili stadiona, ali sledeći tragove čoveka nije umela da se skloni od voza na pravu stranu nego je verovatno bežala panično.
popodne sam krenuo prema groblju pa se pokajao jer je bila neverovatna vrućina beez hladovine pa sam se predomislio i ipak otišao prema reci, no i dotle je bilo joiš kilometar po ubitačnom suncu pa se može reći da me je dotuklo i pretuklo.
što rekoše Osvajači: i sve što je srce htelo - koštalo me skupo.
nikakva posebna kilometraža, malo blejanja u hladovini, malo sam pretraživao fotke da pošaljem iz arhive kome je šta trebalo, posebno mi je bila draga ona sa Željkom Kopecki koja bi trebala da zasluži poseban blog.
žena koja je pod stare dane nakon moždanog krenula da trči, vrtela se tu negde oko sub 4h maratona, otišla na NYCM i odmlatila 3h25 bez da je uopšte skontala da će popraviti lični za pola sata.
"mene je samo nosilo i nosilo", rekla je.
slično je i nastradala kao što je i trčala, more ju je nosilo i nosilo, počivaj u miru draga Željka.
slika je sa polumaratona u Brodu, ja + tunde szabo + mariana lukić + željka, poslednji kilometar i po faci se apsolutno ne zna ko od svih najviše "grize".
Nema komentara:
Objavi komentar