nakon toga do lidla porodično, lola biciklom sa korpom i dve bisage, a ja sa penzionerskim kolicima.
toliko sam natovario da sam jedva dovukao nazad, jer kad saberem šta je stalo u stara taština kolica za kupovinu, šokiram se.
paket bezalkoholnih piva od 3+6=18, to je devet kila, 4x1.5l mleka, to je još 6kg, pet konzervi pseće hrane od 1.25kg, to je više od 5x1.25 jer su i one limenke bogme teške kada se saberu, i preko toga još neke sitnice plus sama kolica = 25kg, mislio sam da će mi ispasti i ono drugo zdravo rame.
popodne nisam bio raspoložen da opet idem pored manje reke/izletišta nego sam otišao u gradski park, napravio neku osmicu čudnog izgleda, sreo starog frenda i zadržao se na dečijem igralištu s njim kao biciklistički trener :-D
naime malac je merkao jedan "skok" preko nabacane zemlje, kuda očigledno skaču druga malo veća deca, no nikako nije smeo ni da mu priđe.
onda sam zamolio dva malo starija dečaka da tuda preskoče da mu pokažu koliki je zalet potreban, koja putanja, i bili su super, obojica su ponovili sve tri puta.
nakon toga je i mali pokušao, dva puta zastao tik ispred, iz trećeg puta je prokinuo i uhvatio dobar zalet, i nakon toga je pola sata kružio i preskakao tu gomilu zemlje u nekoj polukrivini oduševljen što je postao "veliki vozač" dok smo ga otac i ja (striček?) snimali i njegovoj mami slali uživo video zapise.
umesto vuelte smo odgledali dve epizode Hausa, a sutra ćemo dve etape.
Nema komentara:
Objavi komentar