09 rujna 2026

T1

odoh na spavanje u 19:30, A EVO I ZAŠTO
zadnje spavanje je bilo k.a.t.a.s.t.r.o.f.a
sad me baš zanima postoji li instagram profil @k.a.t.a.s.t.r.o.f.a
(ovaj put sam ipak upotrebio ctrl+c/ctrl+v)

sada sam krenuo od slova do slova da pritiskam ctrl+ i svašta sam naučio
usput zaboravio da ctrl+r već znam šta će da proizvede, i nehotice refresham stranicu pre nego što mi je sinulo u glavi šta će da bude, rekoh ode blog, ali srećom sačuvao se draft

a sad ono ZAŠTO:
zato jer sam spavao od 21-02 i tu sam se probudio i više nisam spavao
imao sam do 7 ujutru dobrih pet sati da se prevrćem po krevetu, masiram rame, menjam položaje tražeći kako manje boli, ali mućak
u međuvremenu sam razmišljao da li je pet sati sna možda i dovoljno kad ovako po danu ništa ne treniraš nego imaš dve ili tri šetnje po sat vremena

popodne: prvi put na terapiju u rehab centar
"they tried to make me go to rehab, but I said No, No, No"
reče ejmi vajnhaus pa eno kako je završila
jbg ako ti prezime bukvalno znači vinska kuća, od sudbine se nebre pobeć
kao što sam ja antić, ali u uputstvu nije pisalo da li sam mali ant (ant-ić) ili sam protivnik slova ć (anti-ć)

magnet pa laser pa kinezi-terapija pa interferentne struje
mlaćenje prazne slame
kineze sam radio kod kuće, doduše ne sa prutom koji su babe u toj sali za vežbanje izlizale u poslednjih 60 godina, nego sa štapom za mini golf

laser je trajao doslovno minut
pitala me gde boli, rekoh tu, nekoliko puta je nešto uperila tu pa tu pa tu i onda biiiippp gotovo
na kraju ono peckanje između dve elektrode, nekad je bio dijadinamik a sad je nešto modernije
moj višedecenijski put kroz urgentni i rehab centar je dokumentovao celu istoriju bolnice u najmanje detalje

no najveća trauma je bio magnet
to što legneš pa ti navuku ono što podseća na suncobran za plažu iz lidla, to nije toliko klaustrofobično, još uvek imaš taj pedalj prostora
mada opasno podseća na one grozomorne reels gde se speleolozi-početnici zaglavljuju po pećinama i umiru u teškim mukama

teške ali su barem spore, ako je neka uteha
kao i moj rehab u zadnjih 25 dana

ovo je pak prošlo za desetak minuta, mislim
problem je bio sâm ležaj

zeleni skaj koji je ispucao od godina (ili utjecaja magnetnog polja) tamo gde imaš odeću, to je ajd podnošljivo mada ne nužno podrazumevano
ali jastuk od istog tog materijala, sav ispucao i sa dubokim pukotinama punim ko zna čije sve peruti loja i znoja, e to je već bilo creepy
gledao sam ja CSI Miami, HA!, i znam šta bi sve Keli Dukejn videla kada bi tu poprskali luminol

... pa sam u onom skučenom suncobranu iz lidla pokušavao da provučem zdravu ruku i da nekako dovučem majicu sa plećki na potiljak, da ne bih ležao u tom rasadniku gangrene, zamišljajući kako male vaške u maskirnim odelima koje prenose gangrenu kreću kroz moju kosu raspoređene u strelce
traumica bato
sutra ću poneti peškirić za pod glavu ali prekasno, trauma je ostala zauvek

Nema komentara:

Objavi komentar