09 siječnja 2015

7, 8, 9.

već sam se pre par godina isto ovako "žalio" da ako svakog dana trčiš po dva sata, puno teže ti je odnekle iznedriti tricu ili četvorku (u smislu broj sati trčanja) nego kad trčiš kratke treninge pa još bezobrazno uzimaš i dane odmora. tako sam i sada, evo sedam dana nakon prvih trčanja posle one prehlade, upao u tu neku kolotečinu "srednje-dugačkih" treninga, ili je to bolje nazvati "izleti" umesto treninzi, ne znam. a nije mi trenutno ni važno. iz dva razloga:

1) već odavno sam shvatio da ako redovno trčiš po 2h i 2.5h, da ti veće "Dužine" od toga nisu ni potrebne i da nakon par dana odmora možeš da otrčiš planinsku trku od 42 ili 58km. 

2) umesto da svakog dana trčim po sat vremena da bih se čuvao za povremene duže ekspedicije, puno mi je lepše da svakog dana izađem iz smoga na brda i udahnem malo čistog vazduha. kako da kažem, to mi puno više znači od neke sistematičnosti i organizacije treninga. okej, kad dođe februar biću u 5% slabijoj formi ali to u junu neće značiti ništa, ako do Plitvica ne budem imao nekih dozbiljnijih hardverskih problema

tako je ispalo da sam na "lokalni božić" trčao 31km stigavši do najviše raspoložive nadmorske visine u tom krugu, negde oko 650m, juče sam pretrčao 19km takođe planinskog profila, a danas 24.5km. bitno je znati s koje strane duva vetar jer on "oblikuje" smog pa ako kao danas duva sa jugo-zapada, onda je na jugozapadnim brdima smog 100m niži nego na brdima prema severu tj Šapcu. vetar ga prosto natera, navuče na onu drugu stranu kotline i ceo grad izgleda kao jedna velika šerpa u kojoj se zaljuljalo mleko, pa zamrznuta u trenutku kad taj sadržaj zapljuskuje jedan od zidova. zvuči malo blesavo ali je istinito, smog zaista gore na vrhu nije ravna površina, kad duva vetar. 

takođe i dole u dolinama duž rekâ, uz ove dve reke ka zapadu prestaje da smrdi dim već nakon 5km, a naprotiv prema Beogradu tj istoku taj dim prati dolinu Kolubare dobrih 15-ak kilometara a nakon toga se samo razredi i prelaziš iz valjevskog dima u neki drugi, treći, no nikada ne izađeš iz/iznad njega.

danas sam imao sreće da iz smoga (GUSTOG) izađem već nakon 15 minuta, a da kroz gust dim (neki smog je 80% fog a 20% smoke, a ovaj danas je bio 90% smoke i 10% fog) trčim poslednjih 20 minuta i to je sve, dok sam između ta dva gušenja proveo više od dva sata gore na brdima. 

sad će se neko pitati šta sam toliko dugo radio na treningu od samo 24km, ali gore na brdima je bilo +8° (u gradu plus pet), pa se sav sneg ubrzano topio i pretvarao u bljuzgu ili u neku čvrstu vodu pa je svaki korak bio jedno novo šljiiissss tako da sam u jednom trenutku seo na neki kamen, izuo se, detaljno iscedio uloške od patika i čarape i opet sve obuo nazad. mogu reći da je puno značilo. par puta sam zastajao da slikam predele (rekoh da je bio polu-izlet) a na par mesta sam i prehodao nemajući trećeg izbora između da bockam na prstićima između dubokih baruština ili da se opet skroz pokvasim.

najavljeno je dodatno otopljenje u narednim danima što bi moglo da znači da bih mogao da otrčim i neki malo brži, ravniji trening po asfaltu, ako budem za to bio dovoljno odmoran. uspeo ili ne, čuće se ;-)

Nema komentara:

Objavi komentar