17 rujna 2016

plan C

plan je bio ovakav
03.09. oderem Žumberačku Trku i dignem formu za još jedan promil
11.09. otrčim polumaraton u Bijeljini
obzirom da sam u Ugljeviku trčao 10km po 3'50'', skromno sam na to dodao 20''/km i došao do nekog vremena od 21km srednje-ugodnog tempo trčanja za 1h28, mada mi je nešto govorilo da bih prepodne trčao bolje nego uveče i da bi to ispalo negde bliže 1h27

nakon dve nedelje treninga između Žumberka i Varaždina sutra bih trebao odatle da skinem još minut, i u to sam takođe bio skoro-pa-siguran.
jer odlično znam kako to ide kad krenu trke pa s polumaratona na polumaraton, prosto "ulazim u fazon" i forma nežno ide na gore a ja iz trke u trku po malo manje ostavljam u rezervi i shvatam da te trke mogu da se "mažu" uvek još malo jače nego što ja krenem.

prošle godine sam otrčao Stareka za 1h25 ali sam imao puno slabijih 10km, i na kraju sezone sam otrčao jedini maraton u Crikvenici i totalno ga uprskao sa 3h08 jedva se dovukavši do cilja. nisu moje noge bile krive nego celonoćno putovanje, enorman manjak spavanja, potpuni "jet lag", i sveopšti haos u organizmu. štaviše tih 3h08 su na kraju ispali jedno malo Čudo, u odnosu kako sam se tog jutra osećao...

da se vratim na Plan, sutra je taj Varaždin koji neću trčati, a baš sam ga voleo u tom mom Planu. mnogi domaći šibicari bi mogli da se ugledaju na VŽ Organizatore koji su dozvolili prijave i plaćanje na dan trke, time jasno poručivši svima da MOGU DA ORGANIZUJU TRKU BEZ MOJIH PARA. za razliku od njih kod nas se polako ustaljuje običaj da svi prave trke od mog novca koji je poželjno da im uplatim mesecima ranije, da bi mogli da kupe i štampaju majice.

šta ću, kud preboleh sve ostalo, moraću da prebolim i taj Varaždin, s tim da mi se Plan raspao i svi oni minuti su netragom nestali, ostavivši iza sebe desetak znakova pitanja koje ću u narednim mesecima popuniti, a možda i neću.

plan je dalje išao tako da u svakom narednom vikendu nađemo polumaraton ili kakvu bilo trku, da odemo u Novi Sad na maraton ili onih 33km, svejedno, i da nakon dve nedelje odemo u Ljubljanu gde sam prijavljen za 42km. tu bih ako ništa ne krene po zlu (ali jeste) trebao da otrčim malo bolje od prošlogodišnje Crikvenice, pa kolicno god bolje bio bih prezadovoljan. iz prostog razloga jer nakon toga opet ide polumaraton Starek gde se uvek diže forma za taj poslednji 1% u godini, i nakon kojeg 2-3 nedelje kasnije ide Crikvenica, staza koja bi trebala da mi "leži" najviše od svih maratona u regionu.

da li ću se u nekoj tački vratiti u taj Plan, ili neću, toje još uvek lutrija.
nakon dve nedelje biciklizma noge su mi čist dinamit, ali ne mogu da pružim korak čak ni ulicu da pretrčim kad prestane da trepće zeleno.

danas sam otišao da hard core planinsko trčanje jer po nagibima od 10% i više ionako ne mogu da pravim dugačke korake, spustovi su takođe po kamenjarima pa brzina puno više zavisi od tehnike nego od dužine koraka.

otrčao sam trening sa 650m uspona i 650m spusta u 18km dužine, i to za 3 minuta brže nego u onaj ponedeljak nakon trke u Ugljeviku.
to bi moglo da znači da nisam ništa izgubio od snage na trčanju, ali to istovremeno ne znači AMA BAŠ NIŠTA jer bih prvo morao da otrčim neki ravan trening, pa tek onda da počnem da upoređujem one "prave" brzine trčanja.



Nema komentara:

Objavi komentar