08 kolovoza 2012

top 10, top 100

odavno, ali zaista o-d-a-v-n-o mi se jedan blog vrti po glavi
radi se o kolegi maratoncu, kojeg sam "upoznao" preko fejsbuka
znali smo se onako "iz viđenja", sreli na 10-ak trka i popričali ukratko na 2-3
dakle zaista jako površno poznanstvo
no kada sam malo intenzivnije prihvatio taj fejsbuk, 
shvatio sam da je taj poznanik podosta zanimljiva osoba
i kada sam (a ja to volim da radim) "svodio utiske" o fejsbuku,
shvatio sam da je on jedna od samo nekoliko osoba,
zbog kojih je čitav taj fejsbukovski trud bio vredan, isplativ.
dopadali su nam se isti citati, isti muzički spotovi,
ja sam voleo njegove povremene blogove a i on moje.
i jednom, nešto sam ja prokomentarisao kod njega,
i on je rekao kako nije stavio još na svoj profil
"svih top 10 spotova (jutjub) koje najviše voli"...
i odatle je krenuo virus mog razmišljanja,
ne na temu njegovog top 10, nego na temu mojeg top 10.
odmah sam naravno izguglao "top 100 rock songs"
i pokušao odatle da izdvojim šta bi moglo biti njegovih top 10.
no zatim sam shvatio da svako od nas ima neke svoje emocije,
svakom je neka pesma prirasla za srce iz posebnog razloga,
i totalno je nemoguće pogoditi bilo čiji top 10 pesama, svih vremena.
čisto sumnjam da ako bih sa Lolom ugovorio kviz,
da bih ja pogodio njenih top 10, i ona mojih,
eventualno da pokušamo da pogađamo "top 10 zajedničkih",
pa da se prisetimo šta smo slušali dok smo kampovali i autostopirali,
nosili kasetofon u rancu, šta je uopšte bilo na tim kasetama,
koje su strpljivo putovale od Orebića do Vele Luke,
od Vrboske do Sutivana, od Preluka do Lanterne...
(sad ovde preskačem ogroman autobiografski post, 
da ne bih skrenuo sa teme, mada me skretanje vuče jače nego tema!)
i tako sam počeo da razmišljam o svom top 10
i nisam nigde sitgao, s tim razmišljanjem
jednostavno, ne mogu da pomešam sve boje i sve emocije
ne mogu da napravim top listu baba i žaba, apples and oranges
ako bi mi neko rekao da treba da ponesem na Pusto Ostrvo (otok)
deset pesama na nekom vokmenu koji ima solarnu bateriju,
ma nemam zaista pojma šta bih poneo
uglavnom, do jednog zaključka sam došao:
poneo bih 10 pesama koje su mi po nečemu "komplet",
koje ne odskaču jedna od druge
bilo to 10 pesama od Azre, od Balaševića, 
10 pesama od Grateful Dead, ili 10 simfonija, sonata,
ali nikako ne bih mogao da ponesem 10 PRE-različitih!!!
obzirom da sam tip koji ne voli ponavljanje, jednoličnost,
a da sam istovremeno tip koji voli 
da se oseća da je u nekoj nagodbi "dobro prošao", 
možda bih odabrao 10 najdužih stvari,
koje pretpostavljam da je trebalo čuti, a ja ih nisam slušao
tipa neke mise od Baha, Mocarta, Hajdna ili Hendla (znam razliku!!!),
nešto što bi bilo posebno baš po tome da sam ga odabrao za pusto ostrvo?
kao i top 10 knjiga: iako imam svojih 10 omiljenih,
na pusto ostrvo ih sigurno ne bih poneo, jer ih dobro poznajem,
nego bih odabrao, štajaznam, Bibliju, Kur'an, Bhagawad-Gitu,
Talmud, tri jevrejske knjige, i u tom smislu još nešto, 
možda neku istoriju umetnosti
(mada je povremeno prelistam ali ipak, prijala bi mi)
dakle iz ovog izbora shvatate na koji način razmišljam...
i tako, nakon što sam odustao od pogađanja prijateljevog top 10,
na kraju sam odustao i od pogađanja sopstvene top liste :-)
mada, zanimljiva su takva razmišljanja.
da vam ostave 10, ali samo 10 dana, i da možete za svaki dan
na prođete biciklom određeni trening, šta bi odabrali?
kako bi izgledala ta etapna trka od 10 dana?
nešto u svojoj blizini, ili nešto na strani, neki alpski ili 
dolomitski prevoj, neki uspon na Olimp, mtb-om na Kilimandžaro?
kakve li bi sve gluposti pale na pamet našim mozgovima,
ako bi im bila data sloboda da odaberu 10 dana po želji,
uz istovremeno saznanje da je to poslednjih 10 dana na Planeti?
ajoj 10-ti dan bi bio nešto od čega bih ionako umro :-)
rokni brale 350km kuda nisi nikad prošao, 
i ne boj se da ćeš sutra da se probudiš "mrtav umoran" :-P

Nema komentara:

Objavi komentar