27 svibnja 2017

nema labavo

Opasno sam popustio sa blogom, napisaće mi neko kaznu i zakačiti na šoferšajbnu.

Nisam vam pričao kad sam stigao u Jaski nekog tipa tamo pred kraj uzbrdicâ i kad mi je doviknuo OPA STIŽE BRDSKO-PLANINSKA DIVIZIJA! ... i neposredno nakon toga AJMO NIKOLA! pa nisam znao da li bodri samog sebe ili me je s nekim pobrkao, e onda je rekao (ili je to bio jedan drugi pored njega) ALA TI IMAŠ KVADRICEPSEEEEE, a ja sam mu odgovorio "ma ja živim na selu, i nemamo kupatilo, to mi je od čučavca".

Elem novo naučno istraživanje glasi ovako: nakon što sam pokušavao da treniram što više a što manje, to jest da lupim nešto jače ovde nešto brže onde a da ukupan volumen bude nizak, a za vikende sam imao tempo trčanja na trkama, ove nedelje sam malo izmenio stvar.

Odmah nakon Jaske sam sutradan trčao 23km onako umereno brdskih, i dan nakon toga 15km uglavnom po brdima jer me je malo zatezala loža pa nisam hteo da je opteretim ravnim trčanjem. To je dakle bio drugi "blok" nakon onog pred Jasku (2 jaka kratka brdska trčanja + 2 duge vožnje biciklom 3h21 + 3h14 takođe valovit profil).

To "poslednje" trčanje u utorak sam začinio sa nekim ubrzanjima na nizbrdici, pa sam u sredu-četvrtak-petak išao na tri pešačenja/planinarenja svaki dan po 18km (slučajno se pogodilo).

U toku onog prvog planinarenja sam trčao par nizbrdica po kamenjarima, nakon drugog sam išao da se provozam biciklom pa sam na 10-ak km izvan grada u jednoj šumi uradio 10 jakih ubrzanja na jako strmom usponu, a u petak sam samo otpešačio i to je sve.

Na polumaratonu Branko Ćopić ćemo videti da li je ovo pauziranje od trčanja bilo blagotvornije nego da sam opet cepao neke "prave treninge", glumeći profija. Ne bi bilo loše naučiti nešto pre Plitvica, da ne bih baš tamo doživeo neprijatno iznenađenje.

Nema komentara:

Objavi komentar