28 studenoga 2019

hiljade i procenti koji ničemu ne služe osim

6001
nakon što sam bio sedam hiljada i neki, pre par dana sam se probio na šest hiljada i neko mesto


onda sam malo navalio pa prošao u prvih 5000 čelindža


nakon što sam još malo pojačao gas i počeo dva puta dnevno da trčim više nego što su ovi u mojoj blizini (na rang listi) trčali (jednom) dnevno, logično sam se katapultirao među prvih 4500, što je još uvek bilo tek unutar top 5000 a daleko od top 2500 koliko mi je bio onaj VIŠI cilj


i evo nakon DRUGOG dana sa DVA trčanja od po 15-ak kilometara, prošao sam na neko mesto koje je čak i bliže top 2500 nego što je top 5000


u nastavku bloga čitajte monolog na temu ČEMU OVO UOPŠTE SLUŽI:

pa evo
kada nemaš nikakav cilj ni interesovanje, život će svejedno prolaziti ali se unutar njega ništa neće događati
tome valjda služe izazovi
da nam daju motivaciju da nešto pokušamo, i da pratimo napredak
i tu se više ne radi samo o trčanju ili studiranju ili brisanju prašine ili košenju trave
tu se radi prosto o svemu
jer šta god zacrtaš i imaš ikakav plan, viziju (predstavu), to će se postepeno odmotavati a ti ćeš zadovoljno posmatrati kako sve ide po planu i kako se svaki uloženi rad na neki način vraća

baš kao što, nakon što pokosiš dva ara trave, a imaš ukupno šest ari, možeš da izračunaš koliko ti još vremena treba da završiš posao, tako i ovaj izazov može da bude poprilično programiran, ako ti matematika baš nije špansko selo

sada je već vrlo izvesno da, opet upotrebljavajući cure da bi se došlo prečicom do ukupnog spiska, treba doći na jasno određen dnevni PROSEK i na kraju meseca će sve čučnuti na svoje
a koliki je prosek?
pa evo

negde u sredini 28. dana meseca, za položaj između 2470 i 2550 mesta na listi je trebalo imati pretrčanih 340km
to znači 340 / 28 = 12.1 km dnevno, odnosno do kraja meseca je potrebno imati tačno 364 km da bi se izazov završio među prvih 2500 odnosno u top 1%

to je dakle plan, izazov, čista matematika za "odrađivanje" bez gotovo i trunke neizvesnosti
koliko god njih bude zadnjeg dana (subota) pretrčalo maraton pa se pomerilo u vis, puno više njih uopšte neće (ili će samo malo) trčati jer će imati maraton u nedelju koja pripada decembru
tako da su greške više nego male, zanemarljive, nemoguće

to znači da mi je potrebno još samo 46km u naredna dva dana, jer sam protivno prvom planu (da se juče i danas prištedim pa pomahnitam zadnjeg dana ako baš zatreba) u prva dva dana pretrčao 30+29km i napravio više nego neophodnu zalihu za sopstveni "izazov protiv izazova"

šta ću kad sam MOGAO, pa onda nisam mogao ništa protiv toga
kao onaj ciga iz vica kada učiteljica pita šta su doručkovali a on svakog jutra kaže PASULJ, a kad ga učiteljica nakon nekoliko dana upita - pa čekaj, zašto baš svakog jutra pasulj??? a on ponosno odgovori - pa druž učiteljice, ima seeee, može seeee...

i pravo da vam kažem, prosto sam sad razočaran što mi je toliko malo ostalo od (do) izazova jer mi sad to odjednom i "nije neki izazov", mislim simboličnih 46km za dva dana pa to je za prvi razred osnovne a ja sam već prerastao čak i treći

uz sve te brojke postojala je i jedna kombinacijica sa nekom trkom u nedelju ali mislim da će to morati da popuši, jer danas majstor nije zvao pa je auto još uvek u servisu, a čim ga vrati čeka me i zamena letnjih na zimske gume, pa kad na to dodaš onolike kilometre i sve što u toku dana svakako mora da se obavi, ta trka odjednom deluje pomalo nemoguća misija

šta da kažem
videćemo
mi
to
još
a zavisi i od prognoze

Nema komentara:

Objavi komentar