15 studenoga 2019

lagano izi

Žao mi je što neka vremena ne mogu da se vrate ali šta ću, tu se ne može ništa, trenutno.
Nekada se tako poklopilo da mi je sve bolje "išlo" kako godina prolazi, pa trči s jednog na drugi maraton i polumaraton a rezultati sve bolji i forma sve sjajnija do mere da deluje da će tako zauvek rasti.
Sad pak, nakon nekakvog "klimaksa" prošlog meseca, sve deluje u nekakvom smirivanju pa je donekle i glupo opirati se prirodnom ritmu.
Ima i puno drugih faktora koji mogu da utiču na sve pa i na brzinu trčanja, čak je nevažno šta tu koliko znači poput onog grafikona u obliku naseckane torte ili pizze na neravnomerne komade.
Prosto mi je laknulo kada sam umesto za 21 ili nedajbože 42 došao do broja za 5km prekosutra u N.Bgd, jer nakon te trkice uvek mogu da smetam maratoncima u drugom krugu i protrčkaram delom staze, no svakako mi nikakav rezultat neće biti na umu ni u planu.
Odmah u subotu 6 dana kasnije je trail & trekk na Papuku koji merkam(o) već odavno, jedna od onih trka koje deluju savršene jer je sve na jednom mestu i daleko od pre-urbanih sredina.
Smeštaj u selu podno planine, podela startnih paketa veče pred trku, start bez žurbe, ceremonije i fešte do kasno uveče, sutra ujutru još jedan treningić po brdima i šumama pa polako kući.
Naravno mogućnost strancima (!) da platimo učešće na licu mesta bez bankarskih striganja, startni paket duplo vredniji od startnine a trku da ni ne pominjem jer bi se trebalo proći kuda nikad ranije nisam kročio, ako ne računam onih prvih par kilometara iznad crkve kuda se svake godine zagrevam za Pandetov memorijal.
Nikada na tom zagrevanju nisam stigao da se popnem do razvaline na vrhu brdašceta nego sam trčao asfaltom uzbrdo, pa eto prilike da se skroz drugom prilikom to nadoknadi.
Koliko sam uzbuđen zbog N. Beograda u nedelju dovoljno govori podatak da celo jutro razmišljam o Papuku koji je vikend iza, a u međuprostoru tih razmišljanja kontam kako brusilicom za kamen napraviti savršene kanale kuda se sliva voda sa terasice odnosno koji pravac odabrati danas za bici trening.
Dobro, za ovo poslednje već imam jako sužen tj. pred-odabran plan, tako da...
Da se vratim na početak, juče sam se u trenu odlučio da bi mi po kiši jedino zanimljivo moglo biti da budem skoncentrisan na nešto "konkretno" pa sam odabrao onaj Segment na Stravi koji sam usrao zadnji put jer sam stao metar pre kraja i dva minuta stajanja su mi se uračunala u vreme putovanja!
Ovaj put sam se zaleteo 50m unapred i protrčao bar 20m iza mesta gde sam obeležio ciljnu liniju, tako da sam bio siguran da greške moglo biti nije, što se po dolasku kući i potvrdilo.
Stisnuo sam blutut na telefonu, skinuo sat pre nego što sam ušao pod tuš, ubrzo se začulo biiippp a kad sam nakon par minuta (tzv "mađarica tuširanje" kad samo prođeš ispod mlaza tople vode i obrišeš se peškirom) pogledao ekran telefona odmah sam u okviru aktivnosti ugledao krunicu i pomislio YESSSSS!
Za kraj još jedna anegdota sa pijace jutros, naime na fejsu sam pronašao koje je godište ovaj dečko od kojeg kupujemo paradajz (jer je najbolji u gradu) pa sam mu odneo broj sa Hendrix polumaratona koji je identičan tom godištu, jer zašto bih mu odneo bilo koji broj ako imam i baš taj.
Tačnije imam ih 200-tinak obzirom da sam izmolio da mi nakon trke daju sve što je ostalo nepodeljeno, pa ako je još neko zainteresovan da mu sačuvam jedan izvolite rezervišite, komentar na blog mesindžer viber mejl sms svejedno.

Nema komentara:

Objavi komentar