03 studenoga 2019

sveDan

volim ovakve dane, pre nego što su i započeli
budim se u 4, uzimam telefon, otvaram karte
merim od-do, pa od-do, pa sabiram
tražim neku naj kombinaciju koja je usput, da protrčim kuda nikad nisam, da ne ostanem predugo jer bih zakasnio u goste, da se umorim taman koliko prija a ne onih 20% više zbog kojih bih možda prizvao neko zatezanje u dupetu ili leđima, grč u stomaku, bio mrzovoljan ili potišten
ipak nije trka, danas se uživa
duva južni vetar, vazduh je čist, planine deluju na dohvat ruke
sve je tako dostupno, tako moguće, tako blizu i ostvarljivo
već vidim da će sve proći u najboljem redu
samo da ne preteram s kafom, to je jedino što bi moglo da uprska stvar
kad kažem uprska znate na šta mislim, hihihi
drugovi su na planinarenju, nekako se nismo na vreme dovoljno jasno dogovorili pa je ta varijanta propala što se mene tiče
tehnički je to "trka" planinarske trail lige ili kako se to već zove u srbiji, no limimt za 23km je 7h tako da se moglo sasvim lepo prošetati nekim novim stazama, nešto slično a opet skroz drukčije od ovoga što nameravam danas
malo me pokolebala i prognoza mada će vidim ispasti idealna, a malo sam se nećkao i zbog toga što realno do mraka mogu da pređem i dužu stazu od 55km, s tim da bih morao da odredim u kojoj meri bih išao da obiđem taj kraj a koliko bi mi se žurilo, da ne kažem trkalo, obzirom da je ta dužina svakako izvan granica onog što dugoprugaši zovu Trka, 7-8 sati je poprilično izvan mojih treninga zadnjih nekoliko godina pa mi samim tim nije toliko ni zanimljivo
kako bilo, našao sam šta mi je zanimljivo i sad se ne treba previše osvrtati levo-desno, gledaj napred i piči kud si kreno, hej džo jesi šeno

Nema komentara:

Objavi komentar