10 svibnja 2015

21km ali ne u Skoplju

eh kako su planovi nekad lepi, kao baloni od sapunice, samo što može svašta da ih snađe u letu. 

upravo sam sklonio sve sa ekrana osim malog prozorčića u kojem pišem (Notepad) da mi oko ne bi odlutalo po onim (1) zagradama koje se pojave na fejsu tviteru mejlu i tome slično. pa se setih kako je neko bio u gostima kod nas i kad je video da umesto uobičajenih šareniša kao pozadinu ekrana imam najobičniju crnu boju na kojoj se savršeno vide sve ikone (uglavnom folderi sa muzikom), uskliknuo je nešto u smislu auuu kako je kod Saleta ovde sve mračno i mistično :-)

da se vratim na ove planove odozgo, nekako sam se nadao da će mi jedna noć spavanja biti dovoljna da se oporavim od onog jutra u kojem sam u nekim košmarima odležao od 4 do 6 ili kako već beše, aliiii - jok.

jutros sam se mantao po kući, nešto brisao, usisavao, imali smo pozamašnu radnu akciju zajedno sa Kraljicom Majkom i fino smo se provodili pa valjda nisam ni stigao da primetim u kakvom mi je stanju organizam. a i prženice sa kajmakom su bile odlične.

no kad sam krenuo na ambiciozno trčanje sa idejom da omlatim 21km pa šta bude, shvatio sam da ništa neće ni da bude. u prva dva kilometra kroz grad, sapleo sam se 5-6 puta i tek tada ukapirao da sam ipak još uvek u velikom manjku sna, i da se to solidno odražava na motoriku i koordinaciju. ako se ta dva ne preklapaju, ceo dan imam i taj problem da u svakoj rečenici nađem neku reč za koju Lolu moram da pitam da li se kaže ovako ili onako, omatorih ili omatoreh, ostarih ili ostareh...

nekako sam računao da ako fantaziram o polumaratonu za sat i po, da bih onda na treningu na blago valovitoj stazi (najravnije što imam na raspolaganju) "trebao da mogu" da otrčim negde 1h33 - 1h34, što bi na onoj srednje valovitoj (bez brda ali sa dosta kratkih blagih kupserčića) bilo 1h34 - 1h35, a što bi na ovoj današnjoj stazi trebalo da bude negde 1h36, ajd 1h38 ako sam umoran. 

naime pričam o Šabačkom Putu, a ko god je tuda putovao zna da ono nije baš "tek valovito" nego je bogme pojače valovito. tih +250m -250m uspona i spusta bi izašli na maraton sa 500m uspona od kojeg bi recimo Plitvički bio teži za 30%, dakle ova današnja staza je negde na samoj granici da je provučeš kao "brdski profil", više je stvar kriterijuma, zavisno od toga da li si ravničar ili brđanin.

i eto, nakon tog kilavog starta kada sam prvih par km razmišljao da li da ovo trčim kao Dužinu, ili kao Laganu Dužinu pa da produžim na nekih 27km do Blizonjskog Visa i nazad, ili da trčim kao Tempić (tu spada prosečan puls od 138-144) ili kao Tempo (145-150), počeo sam polako da podižem ritam, da bih u par navrata "povukao ručnu" jer sam video da su mi noge nedorasle bilo kakvom ozbiljnom Tempu. na kraju je prosečan puls ispao 141, a trčanje se odužilo na 1h39' mada sam na okretu bio pripremljen čak i za tragičnih 1h42'.



nemam pojma šta da mislim, videću kako će se stvari razvijati tokom nedelje. naravno da ne mogu svakog dana da trčim samo ove neke slične intenzitete, a opet nemam baš ni puno vremena za nekakvo "treniranje" jer se trke bliže strelovito i na kraju će opet da ispadne da se godina obrnula pre nego što sam se osvestio da je uopšte i počela. imam nekih par trka na nišanu za sledeći i onaj tamo vikend iza njega, no već sam previše napisao a ionako sam blog započeo rečenicom da su planovi... :-)

uzgred budi rečeno, imam osećaj da su ove Polar-ove procene forme malo euforične (ili sam ja kao i uvek preterano skeptičan) ali to što mi nakon svakog treninga obračunaju "Running Index" između 64 i 67, po njihovim tablicama je to stalno u okviru maratona 2h58' i 3h07' što mi zvuči kao naučna fantastika.

Nema komentara:

Objavi komentar