30 studenoga 2015

bijelo dugme - noćas je ko lubenica puko mesec iznad crikvenice

između dva nespavanja i pola i po spavanja imam vremena tek koliko da iskopiram ovo, pozz


na maratonima se često dogodi da primetim neke nepoznate, neobične, čudne, katkad i bizarne dresove ili majice. zapitaš se da li je nekom sponzor neki crtani film, ili profesor baltazar lično. bilo je i danas svačega, iako si u moru polumaratonaca one zaista-Maratonce morao da tražiš svećom, iako je bio sunčan dan. prođe me posle par kilometara neko sa dresom ironman nešto, okej, ima tih manijaka koji na kraju ajronmena trče brže nego što ja trčim "običan" maraton, ne zamerih dečku bačenu rukavicu. ionako sam nakon one noći probdevene u autobusu unapred sve oprostio svojim nogama koje onako natečene poput debrecinera nisu obećavale dobar provod ostatku mog malenog napaćenog organizma. jebote kolika rečenica! nego računam da imam vremena jer mi je čak i ovo slow moušn tipkanje na telefonu bolja opcija od buljenja u crnilo kroz prozor. elem nakon 15-ak kilometara stigoh tog čeličnog dečka pa nastavih da čitam šta mu sve piše na dresu. ironman coach, TO piše. ahaaa, dakle mali nije nužno ajronmen, nego reklamira firmu svog trenera. jer ispod piše i damir mesec tačka com. čuo sam i za tog momka mada ga ne poznajem. imao je neki sajt i tamo neke recepte, štatijaznam musaka od kinoe i slično, ako sam dobro zapamtio a verovatno nisam. e do kurca, pomislih, nisi baš neka reklama za trenera, ako si prso na 15-om km? zaboravio ja tog uveliko, trčim sam ko kojot već sat vremena, i negde pred kraj usred onih silnih krivina ugledam na jednom pravcu tj blagom uspončiću ni manje ni više nego ČETVORICU. s jedne strane sam se obradovao, evo meni mušterija da ih ispečatiram u zadnjih pola sata, tek koliko da razbijem monotoniju i besmisao ove pustinje zvane trka jer prolaze desetine kilometara a ja na vidiku nemam s kim da se trkam. s druge strane pomislih gde se bre naguziste svi u raštrkanu kolonicu od stotinak metara, mogli ste da se malo rasporedite pa da imam na svakom kilometru po jednog za overu. ne bih sve ovo ni pisao, nego je među njima bio još jedan koji je trčao u istom dresu ironman coach. ovaj je neki žilav, puko je tek iza 30-og km. šta će da ga strefi posle sat plivanja i 5-6 sati na bicikli, ne smem ni da pomislim, kad je ovde iscurio nakon dva i po sata. da bi najobičnija pričica postala anegdota, pobrinuo se direktor lično. pričam ja jednom kolegi o ovim trčećim anti-reklamerima, tek on viknu - pa i mesec je odustao!!! ja nisam imao pojma ni da je trčao jer, rekoh, samo sam čuo za to ime a nemam pojma kako izgleda dečko. jedino što znam o njemu, a što može da bude zanimljivo za jedan ovako sportsko-humoristički blog, je da ga cure ostavljaju jer sex planira godinu dana unapred, prema rasporedu treninga i laganih dana. nije trač, hoću da kažem, čuo sam iz prve ruke ;-) a mi što pratimo najnoviju stručnu literaturu i prcamo se kad god nam se prohte pa i veče pred maraton, mi naravno NE odustajemo. mi pretičemo ove što pucaju, jer se preterano drže planova. eto to je bila današnja porcija humora i trolovanja (gle opet neka musaka!), čujemo se opet u sledećem blogu.

Nema komentara:

Objavi komentar