25 studenoga 2015

suva sparta odozgo, a sirova odozdo

meni kad se svidi da trčim po brdima ja zaređam deset dana po dva sata dnevno, ili više, a kad mi neki patuljak u glavi promeni kanal, odjednom se prešaltam na nešto drugo i pitam se koja bi to sila mogla sad da me natera da trčim po brdima dva i po sata, sačuvaj bože, glupog li treninga! :-)

sećam se tako kad smo po mesec dana svakodnevno cepali tempo od 10km, i skoro uvek na istoj stazi, na putu od/do stadiona, koji ide kroz par prigradskih naselja/zaselaka/kakogod.

tako mi je u ponedeljak palo na pamet da uradim nekoliko ubrzanja pred kraj treninga, jer sam znao da zbog obaveza neću imati vremena ni snage da trčim i predveče. tu me je zaintrigiralo to kako će Garmin da "meri" male krugove na stazi jer je on poznat kao Kralj Prečicâ i od svake krivine napravi pičvajz.

(kad bi mi na stadionu dali da ovako sečem krivine, i da idem ovim crvenim putanjama umesto žutom kojom sam inače išao, pa sine, Bekelea bih prestigao za krug)



rečeno učinjeno, Garmin je iskasapio krugove i ukockao ih na po 20 metara manje, pa je tako deo treninga od 2700-2750m jedva stigao do 2.5km. danas sam pak otrčao 10 krugova kao na stadionu, kontra kazaljke na satu, a nakon toga 10 krugova "kontra". skratio je i jedne i druge, naravno, no moram mu priznati da ih je JEDNAKO skratio, pa su tako "kontra" krugovi bili u proseku duži za po 10 metara.

MEĐUTIM ako mi spoljna ruka na kojoj mi stoji štoperica, u prednjem položaju stoji samo pola metra od unutrašnje ruke, u krivini atletske staze, a u donjem položaju nekih 80cm, nađemo se na sredini od 65cm razlike, puta dva = 1.3m, puta PI = 4 metra, toliko veću putanju pređe štoperica na spoljnjoj ruci, na atletskoj stazi, od štoperice na unutrašnjoj ruci. kako je Garmin stigao do 10 metara ostaće misterija kao i mnoge ostale.

a ja se tih ubrzanja natrčao, koliko? čekaj da saberem...

ponedeljak 
17km, od čega 5km od 100/100m ubrzanja

utorak
9km, pred kraj 20x80m ubrzanja
14km, od čega 4km tempa po 3'52''

sreda
13km, pred kraj 16x80/55m ubrzanja
9km, od čega dva puta 20x80/55m ubrzanja

2.5km + 1.6km + 1.3km + 3.2km = 8.6km
dakle u zadnjih 50 sati sam se sit natrčao brzinama koje su za 10-15% više od onih na polumaratonu, a čemu to služi osim što sam se zabavljao, nemam pojma. videćemo. eh da, pa verovatno će da mi otpadne onaj jedan nokat. dakle nije bilo džabe. takve rasplete volim.

trenutno veje li veje sneg i čisto sumnjam da ću i sutra moći da nastavim u istom štosu, tako da ću morati da smislim nešto drugo. voleo sam da jedan od ova dva dana pred putovanje, dakle četvrtak ili petak, prevozam na bicikli, ali će po ovakvom vremenu to da otpadne "kao trinaesto prase". šteta.

PS

gledao sam slike Odžačara (trkača na polumaratonu u Odžacima) i fino se zabavljao, ali nemam volje da pravim foto album. ima trkača u šuškavcima oblika venčanice, štrumfa, odžačara, ima ih sa kapama za plivanje, za hladnu ondulaciju, ima ih u jaknama u kojima bućka više vode nego što pada spolja, ima i jedan u pidžami, trebalo bi to sve lepo ilustrovati i prokomentarisati "u slici i reči" a ne ovako. ali hajde, malo im je bilo muke po onom kijametu, nego ću još i ja da ih podjebavam.

za NAJ sliku ipak biram onu gde su se kršni momci u majicama na kojima piše SPARTANCI skupili ko tri kurca u ladnoj vodi, uvukli glave u ramena kao kornjače i rastegli rukave na nežne šačice, uz grimase kao da padaju geleri a ne kiša, dok iza nih trče tri devojke bez rukavica, golih šaka i sa osmesima na licima. čudno je viđenje spartanstva u ovoj srbijici, zar ne? živeli!

Nema komentara:

Objavi komentar