ona situacija kad kreneš nekim puteljkom kojim nikada nisi prošao, dođeš na vrh brda, upadneš u neki zaselak, onda odatle pronađeš novo skretanje i sav uzbuđen pomisliš JAO GDE LI ĆE ME OVO ODVESTI?... kad ono, naravno, dovede te na početnu tačku :-)
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMHzJD_saNnvFFg3gJiXn5vD8mKpf66Nn5skifSV3WAyEtvOK_rPQh-QrAZOWNG_Yd1aj9f1uzH3lc9-UcHkB2g5mVg75skDhEF2NJcRhiObxRb9-gq-Eeg3SZvxjddVyf2humwt_TbGU/s320/pipipi.JPG)
izgleda da je celom svetu logičnije da otrči sat ujutru i sat uveče, a jedino je meni lakše da u cugu otrčim tri sata u podne, i do sutra sam opet odmoran.
Nema komentara:
Objavi komentar