09 listopada 2018

43

sad ovo već zvuči kao iživljavanje ali tako mi se namestilo.
nije mi se radilo po dvorištu, ostavio sam zavareno što je zavareno, i uzeo nekoliko dana odmora.
popustila me i ona najava najave problema sa išijasom, čim sam prestao da čučim po ceo dan i provodim više vremena na bicikli.
sva sreća da ni putovanje nije bitno poremetilo stvar, jer obično ume.
naročito ono sedenje u autu nakon trke.
juče sam "morao" biciklom tu malo izvan grada pa sam odatle otišao u istraživanje lokalnih puteljaka i nakupio čitava 23km strmih trnde-mrnde lomatanja, a koliko je teren bio "friendly" dovoljno govori da mi je za to trebalo 2h46' (!!!)
okej jesam bio umoran od trke jer sam u nedelju sa sve večernjim rastrčavanjem nakupio 33km, pa na to ovih 23 nije baš bilo "odmarajuće".
no dobro.
jutros sam opet bio malo neodlučan pa sam sačekao da otopli.
nakon još 23km od čega srednji deo takođe lomatajući, ispalo je da sam previše čekao i vratio se maltene po vrućini.
nakon užine i kratkog odmora od ukupno par sati, došlo mi je da još malo otrčim a kada sam se popeo iznad grada shvatio sam da mi se raspoloženje u nogama promenilo iz "ne moramo valjda još trčati???" u "a što ne bismo još malo tojest još malo više trčali/e?"
i tako sam i popodne prešao brdskih 20km sa samo dva segmenta po kamenjaru i makadamu, ostalo je srećom bio asfalt.
one saucony kinvara 7 sam nosio i juče i danas i tako ih počastio sa 66km staža i skoro im prepolovio put do penzije.
obzirom kojom brzinom se rastvaraju u vazduhu kao šumeća tableta u vodi, daj bože da potraju još do kraja godine.
zajedno sa ona dva para asics noosa 10, koje pak čuvam za kišu, koja je pak rešila da više ne pada u ovom kasnom tojest miholjskom (srb) iliti babljem (hrv) letu.
ko zna šta donosi sutra.
nadam se da neću trčati 60km.

Nema komentara:

Objavi komentar