17 listopada 2018

napredak kruševac

(tako se zvao neki fudbalski klub dok sam kao dete pratio prvu ligu)

napredak je očigledan, jer sam juče bio 220-ti na stravi pa sam se do mraka malo odskrolao nizbrdo, no evo danas sam se vratio u velikom stilu sa 23km ujutru i već sam na 175. mestu.

ono što me muči je što sam početkom meseca jedno trčanje od 23km slučajno poništio pa sam ga čisto za svoju evidenciju dodao kao "manual activity" no avaj, to se u čelindžu naravno ne računa. inače bi svako mogao reći hej danas sam pretrčao 200km majke mi i eto ti ga na prvom mestu.

obzirom da sam dobio slobodan dan od posla da bih farbao ogradu, mislim da ću (nakon užine tojest tone keksa i nutele, da ne kažem zdrave hrane, fuj, uz koju popih litar kole-zero i kafe, opet fuj, jer treba taj otrov iz sebe istresti, a ograda može i da pričeka, ima li kraja ovoj rečenici i kako sam je uopšte započeo?) otići da trčim još malo. zaključio sam da je ovo dobar završetak rečenice. u odnosu na početak. onaj gore. evo dodao sam zagrade i sve je odjednom po peesu.

fale mi 32km da bih se probio u top 100. no za to je potrebno još nekoliko dana. naime i to se može izračunati. ovi pri kraju top 100, od 90-100 mesta, imaju recimo nekih 360-ak kilometara što je tačno polumaraton dnevno.

za ulazak u top 50 treba imati 400km što je 23-24km dnevno, a ja imam 325 priznatih kilometara što je samo 19 dnevno. da bih imao Half dnevno u zaostatku sam tih 17 dana po 2km, što je samo jedno trčanje od 35km, ili dva od po 17km recimo. eto jedno ću "odraditi već danas" i prosta matematika kaže da je nakon samo dva-tri dana ludovanja moguće uglaviti se u tih famoznih top 100.


Nema komentara:

Objavi komentar